Suppl., q. 74, a. 5
Hoće li taj oganj uništiti druge elemente
Prigovor 1. Čini se da će dotični oganj proždrijeti ostale elemente. Jer Bedina glosa na 2 Pt 3,12 kaže: „Ovaj silno veliki oganj progutat će četiri elementa od kojih se svijet sastoji: ipak neće sve tako progutati da prestane postojati, nego će dva potpuno proždrijeti, a dva će obnoviti na bolji način“. Stoga se čini da barem dva elementa moraju biti potpuno uništena tim ognjem.
Prigovor 2. Nadalje, pisano je (Otk 21,1): „Prvo nebo i prva zemlja uminuše, a mora više nema“. Ovdje nebo označava zrak, kako Augustin navodi (De Civ. Dei xx, 18); a more označava skupljanje voda. Stoga se čini da će ova tri elementa biti potpuno uništena.
Prigovor 3. Nadalje, oganj ne čisti osim ukoliko druge stvari postanu njegova tvar. Ako, dakle, oganj čisti ostale elemente, oni moraju postati njegova tvar. Dakle, moraju prijeći u njegovu narav, i dosljedno tome biti lišeni vlastite naravi.
Prigovor 4. Nadalje, oblik ognja najplemenitiji je od oblika koje elementarna tvar može postići. A ovim će se čišćenjem sve stvari dovesti u najplemenitije stanje. Dakle, ostali će se elementi potpuno preobraziti u oganj.
Naprotiv, glosa na 1 Kor 7,31: „Prolazi obličje ovoga svijeta“, kaže: „Prolazi ljepota, a ne supstancija“. Ali sama supstancija elemenata pripada savršenstvu svijeta. Dakle, elementi neće biti proždruti s obzirom na svoju supstanciju. Nadalje, ovo konačno čišćenje koje će se izvršiti ognjem odgovarat će prvom čišćenju koje je bilo izvršeno vodom. No ovo potonje nije pokvarilo supstanciju elemenata. Dakle, neće ni ono prvo koje će biti djelo ognja.
Odgovaram: mnogo je mišljenja o ovome pitanju. Jer neki kažu da će svi elementi ostati s obzirom na svoju tvar, dok će se svi promijeniti s obzirom na svoju nesavršenost; ali da će dva od njih zadržati svoj vlastiti supstancijalni oblik, naime zrak i zemlja, dok dva od njih, naime oganj i voda, neće zadržati svoj supstancijalni oblik, nego će se promijeniti u oblik neba. Na taj će se način tri elementa, naime zrak, oganj i voda, nazivati „nebo“; premda će zrak zadržati isti supstancijalni oblik kakav ima sada, budući da se i sada naziva „nebo“. Zbog toga se (Otk 21,1) spominju samo nebo i zemlja: „Vidjeh“, kaže, „novo nebo i novu zemlju“. Ali to je mišljenje posve apsurdno: jer se protivi i filozofiji: koja drži nemogućim da niža tijela budu u mogućnosti za oblik neba, budući da nemaju niti zajedničku tvar, niti uzajamnu suprotnost: i teologiji, budući da po ovome mišljenju savršenstvo svemira s cjelovitošću njegovih dijelova ne bi bilo osigurano zbog uništenja dvaju elemenata. Prema tome, uzima se da „nebo“ označava peto tijelo, dok su svi elementi označeni sa „zemlja“, kao što je izraženo u Ps 148,7-8: „Hvalite Gospodina sa zemlje“, a poslije: „oganj, tuča, snijeg, led“, itd. Stoga drugi kažu da će svi elementi ostati s obzirom na svoju supstanciju, ali da će im se oduzeti njihove djelatne i trpatne kakvoće: kao što također kažu da u mješovitom tijelu elementi zadržavaju svoj supstancijalni oblik bez svojih vlastitih kakvoća, budući da su one svedene na sredinu, a sredina nije nijedna od krajnosti. I čini se da bi se sljedeće Augustinove riječi (De Civ. Dei xx, 16) slagale s tim: „U ovome požaru svijeta kakvoće pokvarljivih elemenata koje su pristajale našim pokvarljivim tijelima potpuno će propasti u ognju: a sama supstancija imat će one kakvoće koje priliče besmrtnom tijelu“. Ipak, to se ne čini vjerojatnim, jer budući da su vlastite kakvoće elemenata učinci njihova supstancijalnog oblika, čini se nemogućim, dokle god supstancijalni oblici ostaju, da se spomenute kakvoće promijene, osim privremeno kakvim nasilnim djelovanjem: tako u toploj vodi vidimo da se ona snagom svoje vrste vraća hladnoj temperaturi koju je izgubila djelovanjem ognja, pod uvjetom da vrsta vode ostane. Štoviše, te iste elementarne kakvoće pripadaju drugom savršenstvu elemenata, kao njihova vlastita svojstva: niti je vjerojatno da će u ovome konačnom ispunjenju elementi izgubiti išta od svojega prirodnog savršenstva. Zbog toga se čini da bi odgovor na ovo pitanje trebao biti da će elementi ostati s obzirom na svoju supstanciju i vlastite kakvoće, ali da će biti očišćeni i od ljage koju su navukli od ljudskih grijeha, i od nečistoće koja je u njima nastala njihovim uzajamnim djelovanjem i trpljenjem: jer jednom kad prestane gibanje prvoga pokretnog tijela, uzajamno djelovanje i trpljenje bit će nemoguće u nižim elementima: a to je ono što Augustin naziva „kakvoćama pokvarljivih elemenata“, naime njihova neprirodna raspoloženja zbog kojih se približavaju propadljivosti.
Odgovor na 1. prigovor: za taj se oganj kaže da će progutati četiri elementa ukoliko će ih na neki način očistiti. No kad se dalje kaže da će „dva potpuno proždrijeti“, to ne znači da će dva elementa biti uništena s obzirom na svoju supstanciju, nego da će se dva više promijeniti u odnosu na svojstvo koje sada imaju. Neki kažu da su ta dva oganj i voda koji nadmašuju druge u svojim djelatnim kakvoćama, naime toplini i hladnoći, koje su glavna načela propadanja u drugim tijelima; a budući da tada neće biti djelovanja ognja i vode koji nadmašuju druge u djelatnosti, čini se da će se osobito promijeniti u odnosu na moć koju sada imaju. Drugi, međutim, kažu da su ta dva zrak i voda, zbog različitih gibanja tih dvaju elemenata, koja gibanja vuku iz gibanja nebeskih tijela. A budući da će ta gibanja prestati (kao što su plima i oseka mora, te poremećaji vjetrova i tome slično), stoga će se osobito ti elementi promijeniti u odnosu na svojstvo koje sada imaju.
Odgovor na 2. prigovor: kao što Augustin kaže (De Civ. Dei xx, 16), kad se navodi: „I mora više nema“, pod morem možemo razumjeti sadašnji svijet o kojemu je prethodno rekao (De Civ. Dei xx, 13): „More predade mrtvace koji su bili u njemu“. Ako se, pak, more uzme doslovno, moramo odgovoriti da se pod morem imaju razumjeti dvije stvari, naime supstancija voda i njihovo raspoloženje, kao što je sadržavanje soli i gibanje valova. More će ostati ne s obzirom na ovo drugo, nego s obzirom na prvo.
Odgovor na 3. prigovor: ovaj oganj neće djelovati osim kao oruđe Božje providnosti i moći; stoga neće djelovati na ostale elemente tako da ih proždre, nego samo tako da ih očisti. Niti je nužno da ono što postane tvar ognja bude posve lišeno svoje vlastite vrste, kao što se vidi na usijanom željezu, koje se snagom svoje vrste koja ostaje vraća u svoje vlastito i prijašnje stanje čim se izvadi iz peći. Isto će biti s elementima nakon što budu očišćeni ognjem.
Odgovor na 4. prigovor: u elementarnim dijelovima moramo razmotriti ne samo ono što priliči dijelu promatranom u samome sebi, nego i ono što mu priliči u njegovu odnosu prema cjelini. Kažem, dakle, da iako bi voda bila plemenitija kad bi imala oblik ognja, kao što bi isto bile i zemlja i zrak, ipak bi svemir bio nesavršeniji kad bi sva elementarna tvar poprimila oblik ognja.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.