Suppl., q. 74, a. 3
Je li taj oganj iste vrste kao elementarni oganj
Prigovor 1. Čini se da dotični oganj nije iste vrste kao elementarni oganj. Jer ništa ne proždire samo sebe. A taj će oganj proždrijeti četiri elementa, prema glosi na 2 Pt 3,12. Dakle, taj oganj neće biti iste vrste kao elementarni oganj.
Prigovor 2. Nadalje, kao što se moć spoznaje po djelovanju, tako se i narav spoznaje po moći. A taj će oganj imati drukčiju moć od ognja koji je element: jer će očistiti svemir, dok ovaj oganj to ne može učiniti. Dakle, neće biti iste vrste kao ovaj.
Prigovor 3. Nadalje, kod prirodnih tijela ona koja su iste vrste imaju isto gibanje. Ali taj će oganj imati drukčije gibanje od ognja koji je element, jer će se gibati na sve strane kako bi očistio cjelinu. Dakle, nije iste vrste.
Naprotiv, Augustin kaže (De Civ. Dei xx, 16), a njegove su riječi sadržane u glosi na 1 Kor 7,31, da će „obličje ovoga svijeta propasti u gorenju svjetovnih plamenova“. Dakle, taj će oganj biti iste naravi kao i oganj koji je sada u svijetu. Nadalje, kao što buduće čišćenje ima biti ognjem, tako je i prošlo čišćenje bilo vodom: a oba se uspoređuju jedno s drugim, 2 Pt 3,5. No u prvom čišćenju voda je bila iste vrste s elementarnom vodom. Dakle, na sličan način oganj drugoga čišćenja bit će iste vrste s elementarnim ognjem.
Odgovaram: u pogledu ovoga pitanja nailazimo na tri mišljenja. Jer neki kažu da će element ognja koji se nalazi u svojoj sferi sići kako bi očistio svijet: a to silaženje tumače umnažanjem, jer će se oganj širiti pronalazeći gorivu tvar sa svih strana. I to će se tada dogoditi to više što će moć ognja biti uzdignuta iznad svih elemenata. No čini se da se protiv toga nalazi ne samo činjenica da će taj oganj sići, nego i izjava svetih da će se on uzdići; tako se (2 Pt 3,10) tvrdi da će se oganj suda uzdići jednako visoko kao i vode potopa; odakle bi se činilo da slijedi kako je taj oganj smješten prema sredini mjesta nastajanja. Stoga drugi kažu da će taj oganj biti proizveden prema međusobnom prostoru usredotočenjem zraka nebeskih tijela, upravo onako kako ih vidimo usredotočene u sabirnoj leći; jer će u to vrijeme umjesto leća postojati udubljeni oblaci na koje će zrake udarati. Ali ni to se ne čini vjerojatnim: jer budući da učinci nebeskih tijela ovise o određenim stalnim položajima i aspektima, kad bi taj oganj proizašao iz moći nebeskih tijela, vrijeme ovoga čišćenja bilo bi poznato onima koji promatraju gibanja zvijezda, a to je protivno mjerodavnosti Svetoga pisma. Stoga drugi, slijedeći Augustina, kažu da „kao što je potop proizašao iz izlijevanja voda svijeta, tako će obličje ovoga svijeta propasti gorenjem svjetovnih plamenova“ (De Civ. Dei xx, 16). To gorenje nije ništa drugo doli skup svih onih nižih i viših uzroka koji po svojoj naravi imaju moć potpaljivanja: i taj se skup neće dogoditi redovitim tijekom stvari, nego Božjom moći: i iz svih tih uzroka tako skupljenih proizaći će oganj koji će spaliti površinu ovoga svijeta. Ako ispravno razmotrimo ova mišljenja, ustanovit ćemo da se ona razlikuju s obzirom na uzrok koji proizvodi taj oganj, a ne s obzirom na njegovu vrstu. Jer oganj, bilo da ga proizvodi sunce ili neki niži uzrok zagrijavanja, iste je vrste kao i oganj u svojoj sferi, osim ukoliko onaj prvi ima primjesu strane tvari. A to će tada nužno biti slučaj, budući da oganj ne može očistiti stvar osim ako ona na neki način postane njegova tvar. Stoga moramo priznati da je dotični oganj jednostavno iste vrste kao naš.
Odgovor na 1. prigovor: dotični oganj, premda je iste vrste kao naš, nije brojčano isti. A vidimo da od dvaju ognjeva iste vrste jedan uništava drugi, naime veći uništava manji proždirući njegovu tvar. Na sličan način onaj će oganj moći uništiti naš oganj.
Odgovor na 2. prigovor: kao što je djelovanje koje proizlazi iz moći neke stvari pokazatelj te moći, tako je i njezina moć pokazatelj njezine biti ili naravi, ako proizlazi iz bitnih načela te stvari. Ali djelovanje koje ne proizlazi iz moći onoga koji djeluje ne pokazuje njegovu moć. To se očituje kod oruđa: jer djelovanje oruđa pokazuje moć pokretača prije nego moć oruđa, budući da pokazuje moć djelatnika ukoliko je ovaj prvo načelo djelovanja, dok ne pokazuje moć oruđa osim ukoliko je ono prijemčivo za utjecaj glavnog djelatnika koji to oruđe pokreće. Na sličan način moć koja ne proizlazi iz bitnih načela neke stvari ne pokazuje narav te stvari osim u pogledu prijemčivosti. Tako moć po kojoj topla voda može grijati nije pokazatelj naravi vode osim u pogledu njezine sposobnosti primanja topline. Prema tome, ništa ne sprječava da voda koja ima tu moć bude iste vrste kao i voda koja je nema. Na sličan način nije nerazumno da ovaj oganj, koji će imati moć očistiti površinu svijeta, bude iste vrste kao i oganj na koji smo navikli, budući da moć zagrijavanja u njemu ne proizlazi iz njegovih bitnih načela, nego iz Božje moći ili djelovanja: bilo da kažemo da je ta moć apsolutno svojstvo, poput topline u toploj vodi, ili neka vrsta intencije kao što smo je pripisali oruđnoj kreposti (Sent. iv, D, 1, qu. 1, čl. 4). Ovo potonje je vjerojatnije, budući da taj oganj neće djelovati osim kao oruđe Božje moći.
Odgovor na 3. prigovor: oganj po svojoj vlastitoj naravi teži samo prema gore; ali ukoliko ide za svojom tvari, koja mu je potrebna kad je izvan svoje vlastite sfere, slijedi položaj gorive tvari. Prema tome, nije nerazumno da krene kružnim putem ili putem prema dolje, osobito ukoliko djeluje kao oruđe Božje moći.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.