Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 74, a. 2

Hoće li se izvršiti ognjem

Prigovor 1. Čini se da se to čišćenje neće izvršiti ognjem. Jer budući da je oganj dio svijeta, treba biti očišćen poput drugih dijelova. No ista stvar ne bi trebala biti i čistač i čišćeno. Dakle, činilo bi se da čišćenje neće biti ognjem.

Prigovor 2. Nadalje, kao što oganj ima moć čišćenja, tako ima i voda. Budući da, dakle, sve stvari nisu sposobne biti očišćene ognjem, a neke trebaju biti očišćene vodom, koja se razlika, štoviše, obdržava u Starom zakonu, činilo bi se da oganj u svakom slučaju neće očistiti sve stvari.

Prigovor 3. Nadalje, činilo bi se da se to čišćenje sastoji u pročišćavanju dijelova svijeta njihovim međusobnim odjeljivanjem. No odjeljivanje dijelova svijeta jednih od drugih na početku svijeta izvršilo se samom Božjom moći, jer se djelo lučenja provelo tom moći: zbog čega je Anaksagora tvrdio da je odjeljivanje izvršeno činom uma koji pokreće sve stvari (usp. Aristotel, Phys. viii, 9). Dakle, činilo bi se da će se na svršetku svijeta čišćenje izvršiti neposredno po Bogu, a ne ognjem.

Naprotiv, pisano je (Ps 50,3): „Oganj će pred njim proždirati, oko njega silna bura“; i poslije s obzirom na sud (Ps 50,4): „Pozvat će nebo odozgo i zemlju da sudi svome narodu“. Dakle, činilo bi se da će konačno čišćenje svijeta biti pomoću ognja. Nadalje, pisano je (2 Pt 3,12): „Nebesa će se zapaljena raspasti i počela će se u ognju rastopiti“. Dakle, to će se čišćenje izvršiti ognjem.

Odgovaram: kako je gore rečeno (čl. 1), ovo čišćenje svijeta uklonit će s njega ljagu navučenu od grijeha i nečistoću koja je posljedica miješanja, te će biti raspoloženje za savršenstvo slave; i posljedično u tome trostrukom pogledu bit će najprikladnije da se izvrši ognjem. Prvo, zato što budući da je oganj najplemenitiji od elemenata, njegova su naravna svojstva sličnija svojstvima slave, a to je osobito jasno s obzirom na svjetlo. Drugo, zato što oganj, zbog djelotvornosti svoje djelatne moći, nije tako podložan kao drugi elementi primjesi strane tvari. Treće, zato što je sfera ognja daleko uklonjena od našega boravišta; niti smo tako prisni s uporabom ognja kao s uporabom zemlje, vode i zraka, tako da nije toliko podložan obezvređivanju. Štoviše, on je najdjelotvorniji u čišćenju i u rastavljanju postupkom razrjeđivanja.

Odgovor na 1. prigovor: ognjem se mi ne služimo u njegovoj vlastitoj tvari (budući da je tako daleko uklonjen od nas), nego samo u stranoj tvari: i u tome pogledu bit će moguće da svijet bude očišćen ognjem koji postoji u svojem čistom stanju. No ukoliko ima primjesu neke strane tvari, bit će moguće da bude očišćen; i tako će biti čistač i čišćeno pod različitim vidicima. A to nije nerazložno.

Odgovor na 2. prigovor: prvo čišćenje svijeta potopom odnosilo se samo na ljagu grijeha. No grijeh koji je tada bio najučestaliji bio je grijeh požude, pa je posljedično tome bilo prikladno da čišćenje bude pomoću njegove suprotnosti, naime vode. Ali drugo se čišćenje odnosi kako na ljagu grijeha tako i na nečistoću miješanja, a s obzirom na oboje prikladnije je da se izvrši ognjem nego vodom. Jer moć vode teži više spajanju nego razdvajanju; zbog čega se naravna nečistoća elemenata nije mogla ukloniti vodom kao što može ognjem. Štoviše, na svršetku svijeta prevladavajući će grijeh biti grijeh mlakosti, kao da svijet već stari, jer tada će, prema Mt 24,12: „ohladnjeti ljubav mnogih“, pa će se posljedično čišćenje tada prikladno izvršiti ognjem. Niti postoji išta što se ne može na neki način očistiti ognjem: neke se stvari, međutim, ne mogu očistiti ognjem a da same ne budu uništene, kao što su tkanine i drveno posuđe, a za njih je Zakon naložio da se čiste vodom; no sve će te stvari naposljetku biti uništene ognjem.

Odgovor na 3. prigovor: djelom lučenja stvari su primile različite oblike po kojima se razlikuju jedne od drugih: i posljedično to je mogao učiniti samo Onaj koji je začetnik naravi. Ali konačnim čišćenjem stvari će se vratiti u čistoću u kojoj su stvorene, zbog čega će stvorena narav moći poslužiti svome Stvoritelju za taj učinak; i iz toga se razloga stvorenje rabi kao poslužitelj, da se time oplemeni.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.