Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 74, a. 1

Hoće li se dogoditi ikakvo čišćenje svijeta

Prigovor 1. Čini se da se nikakvo čišćenje svijeta neće dogoditi. Jer samo ono što je nečisto treba čišćenje. No Božja stvorenja nisu nečista, stoga je pisano (Dj 10,15): „Što je Bog očistio, ti ne nazivaj poganim“, tj. nečistim. Dakle, stvorenja svijeta neće se čistiti.

Prigovor 2. Nadalje, prema božanskoj pravednosti čišćenje je upravljeno k uklanjanju nečistoće grijeha, kao što se vidi na primjeru čišćenja nakon smrti. Ali ne može biti ljage grijeha u elementima ovoga svijeta. Dakle, čini se, oni se ne trebaju čistiti.

Prigovor 3. Nadalje, za stvar se kaže da se čisti kada se s nje ukloni bilo koja strana tvar koja joj umanjuje vrijednost: jer uklanjanje onoga što stvar oplemenjuje ne naziva se čišćenjem, nego prije umanjivanjem. No savršenstvu i plemenitosti elemenata pripada to da je nešto strane naravi pomiješano s njima, budući da je oblik mješovitoga tijela plemenitiji od oblika jednostavnoga tijela. Dakle, nipošto se ne bi činilo prikladnim da se elementi ovoga svijeta mogu očistiti.

Naprotiv, svaka se obnova ostvaruje nekom vrstom čišćenja. No elementi će se obnoviti; stoga je pisano (Otk 21,1): „I vidjeh novo nebo i novu zemlju: jer prvo nebo i prva zemlja prođoše“. Dakle, elementi će se očistiti. Nadalje, glosa [Sv. Augustin, De Civ. Dei xx, 16] na 1 Kor 7,31: „Prolazi obličje ovoga svijeta“, kaže: „Ljepota ovoga svijeta propast će u izgaranju svjetovnih plamenova“. Dakle, slijedi isti zaključak.

Odgovaram: budući da je svijet, na neki način, načinjen radi čovjeka, slijedi da će se, kada čovjek bude proslavljen u tijelu, i druga tijela svijeta također promijeniti na bolje stanje, tako da svijet postane za njega prikladnije mjesto i ugodniji za gledanje. Kako bi, pak, čovjek postigao slavu tijela, ponajprije treba ukloniti one stvari koje se protive slavi. Dvije su takve, naime pokvarenost i ljaga grijeha, jer prema 1 Kor 15,50: „niti će raspadljivost baštiniti neraspadljivost“, a svi će nečisti biti izvan grada slave (Otk 22,15), i opet, elementi zahtijevaju da budu očišćeni od suprotnih sklonosti, prije nego što budu privedeni novosti slave, razmjerno onome što smo rekli s obzirom na čovjeka. Premda, pak, točno govoreći, tjelesna stvar ne može biti subjektom ljage grijeha, ipak, zbog grijeha tjelesne stvari navlače određenu neprikladnost za to da budu određene za duhovne svrhe; i iz toga razloga nalazimo da se mjesta na kojima su počinjeni zločini smatraju neprikladnima za obavljanje svetih čina na njima, osim ako se prethodno ne očiste. Shodno tome onaj dio svijeta koji je predan našoj uporabi navlači iz ljudskih grijeha određenu neprikladnost za to da bude proslavljen, zbog čega u tome pogledu treba biti očišćen. Na sličan način s obzirom na međuprostor, zbog dodira elemenata, postoje mnoga kvarenja, nastajanja i promjene elemenata, što umanjuje njihovu čistoću: zbog čega elementi trebaju biti očišćeni i od ovih, tako da budu prikladni primiti novost slave.

Odgovor na 1. prigovor: kada se tvrdi da je svako stvorenje Božje čisto, to moramo razumjeti u smislu da njegova supstancija ne sadrži nikakvu primjesu zla, kako su manihejci tvrdili, govoreći da su zlo i dobro dvije supstancije na nekim mjestima odijeljene jedna od druge, a na drugima pomiješane. Ali to ne isključuje da stvorenje ima primjesu strane naravi, koja je u samoj sebi također dobra, ali je nespojiva sa savršenstvom toga stvorenja. Niti to sprječava da zlo bude akcidentalno stvorenju, premda nije pomiješano s njim kao dio njegove supstancije.

Odgovor na 2. prigovor: premda tjelesni elementi ne mogu biti subjektom grijeha, ipak iz grijeha koji se u njima počini navlače određenu neprikladnost za primanje savršenstva slave.

Odgovor na 3. prigovor: oblik mješovitoga tijela i oblik elementa mogu se promatrati na dva načina: ili s obzirom na savršenstvo vrste, i tako je mješovito tijelo savršenije, ili s obzirom na njihovo trajno ustrajanje; i tako je jednostavno tijelo plemenitije, jer nema u samome sebi uzrok propadanja, osim ako ga ne pokvari nešto izvanjsko: dok mješovito tijelo ima u samome sebi uzrok svoga propadanja, naime sastav od suprotnosti. Zato je jednostavno tijelo, premda je dijelom propadljivo, kao cjelina nepropadljivo, što se ne može reći za mješovito tijelo. I budući da nepropadljivost pripada savršenstvu slave, slijedi da je savršenstvo jednostavnoga više u skladu sa savršenstvom slave nego savršenstvo mješovitoga tijela, osim ako mješovito tijelo nema također u samome sebi neko počelo nepropadljivosti, kao što ima ljudsko tijelo, čiji je oblik nepropadljiv. Ipak, premda je mješovito tijelo donekle plemenitije od jednostavnoga tijela, jednostavno tijelo koje postoji samo po sebi ima plemenitije biće nego ako postoji u mješovitom tijelu, jer u mješovitom tijelu jednostavna tijela jesu donekle u mogućnosti, dok, postojeća sama po sebi, jesu u svojemu krajnjem savršenstvu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.