Suppl., q. 71, a. 9
Koriste li preminulima molitva Crkve, oltarni sakrament i dijeljenje milostinje
Prigovor 1. Čini se da se dušama preminulih ne pomaže samo molitvama Crkve, žrtvom oltara i milostinjom, ili da im se time ne pomaže poglavito. Jer kazna bi trebala nadoknaditi kaznu. No post je više kaznen nego davanje milostinje ili molitva. Dakle, post koristi više kao pomoć i zagovor nego ijedno od gore navedenoga.
Prigovor 2. Nadalje, Grgur ubraja post zajedno s ovim trima, kako se navodi u Dekretalima (xiii, Q. ii, Cap. 22): „Duše preminulih oslobađaju se na četiri načina, ili prinosima svećenikâ, ili milostinjom svojih prijatelja, ili molitvama svetaca, ili postom svojih rođaka“. Dakle, tri gore spomenuta nedostatno navodi Augustin (De Cura pro Mort. xviii).
Prigovor 3. Nadalje, krštenje je najveći od sakramenata, osobito s obzirom na svoj učinak. Dakle, krštenje i drugi sakramenti trebali bi se prikazivati za preminule jednako kao ili više nego sakrament oltara.
Prigovor 4. Nadalje, čini se da to slijedi iz riječi 1 Kor 15,29: „Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se onda krste za njih?“ Dakle, krštenje vrijedi kao pomoć i zagovor za mrtve.
Prigovor 5. Nadalje, u različitim Misama ista je žrtva oltara. Ako se, dakle, žrtva, a ne Misa, ubraja među molitve i dobra djela, činilo bi se da bi učinak bio isti koja god se Misa rekla za preminulu osobu, bilo na čast Blažene Djevice ili Duha Svetoga, ili bilo koja druga. Ipak, to se čini protivnim odredbi Crkve koja je odredila posebnu Misu za mrtve.
Prigovor 6. Nadalje, Damaščanin (Serm.: De his qui in fide dormierunt) uči da se svijeće i ulje trebaju prinositi za mrtve. Dakle, ne samo prinos žrtve oltara, nego i drugi prinosi trebali bi se ubrojiti među dobra djela i molitve za mrtve.
Odgovaram: molitve i dobra djela živih koriste mrtvima ukoliko su ovi potonji sjedinjeni sa živima u ljubavi, te ukoliko je nakana živih usmjerena prema mrtvima. Posljedično ona djela po svojoj naravi ponajbolje pomažu mrtvima koja poglavito pripadaju priopćavanju ljubavi, ili usmjeravanju vlastite nakane prema drugoj osobi. No sakrament Euharistije poglavito pripada ljubavi, budući da je to sakrament crkvenoga jedinstva, ukoliko sadrži Njega u kome je cijela Crkva sjedinjena i utjelovljena, naime Krista: zbog čega je Euharistija takoreći izvor i veza ljubavi. Nadalje, glavno među učincima ljubavi jest djelo davanja milostinje: zbog čega su sa strane ljubavi ova dva, naime žrtva Crkve i davanje milostinje, glavna djela pomoći za mrtve. Ali sa strane nakane usmjerene prema mrtvima glavno djelo pomoći jest molitva, jer molitva po svojoj samoj naravi uključuje odnos ne samo prema osobi koja moli, kao što čine i druga djela, nego još izravnije prema onome za što molimo. Otuda se ova tri smatraju glavnim sredstvima pružanja pomoći mrtvima, premda moramo dopustiti da su bilo koja druga dobra, koja se god čine iz ljubavi za mrtve, njima korisna.
Odgovor na 1. prigovor: kada jedna osoba zadovoljava za drugu, točka koju treba razmotriti, kako bi učinak njezine zadovoljštine dopro do drugoga, jest stvar po kojoj zadovoljština jednoga prelazi na drugoga, prije nego čak i kazna podnesena na način zadovoljštine; premda kazna više okajava krivnju onoga koji zadovoljava, ukoliko je vrsta lijeka. I posljedično tome tri spomenuta korisnija su preminulome nego post.
Odgovor na 2. prigovor: istina je da post može koristiti preminulome na temelju ljubavi, te zbog nakane koja je usmjerena prema preminulome. Ipak, post po svojoj naravi ne sadrži ništa što bi pripadalo ljubavi ili usmjeravanju nakane, te su te stvari takoreći izvanjske njemu, i iz toga razloga Augustin nije ubrojio, dok Grgur jest ubrojio, post među dobra djela i molitve za mrtve.
Odgovor na 3. prigovor: krštenje je duhovno ponovno rođenje, stoga kao što rađanjem biće ne prirasta osim rođenome objektu, tako krštenje proizvodi svoj učinak samo u krštenoj osobi, što se tiče učinjenoga djela: a ipak što se tiče djela vršitelja, bilo krstitelja bilo krštenika, ono može koristiti drugima upravo kao i druga zaslužna djela. S druge strane, Euharistija je znak crkvenoga jedinstva, zbog čega na temelju učinjenoga djela njezin učinak može prijeći na drugoga, što nije slučaj s drugim sakramentima.
Odgovor na 4. prigovor: prema jednoj glosi ovaj se redak može protumačiti na dva načina. Prvo, ovako: „Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, niti je Krist uskrsnuo, zašto se krste za njih? tj. za grijehe, budući da nisu oprošteni ako Krist nije uskrsnuo, jer u krštenju djeluje ne samo Kristova muka nego i Njegovo uskrsnuće, jer ovo potonje u izvjesnom je smislu uzrok našega duhovnog uskrsnuća“. Drugo, ovako: Bilo je nekih zavedenih osoba koje su se krstile za one koji su napustili ovaj život bez krštenja, misleći da će im to koristiti: i prema ovome tumačenju Apostol u gornjim riječima govori samo prema mišljenju određenih osoba.
Odgovor na 5. prigovor: u službi Mise ne nalazi se samo žrtva nego i molitve. Zato pomoć i zagovor Mise sadrži dvije stvari koje spominje Augustin (De Cura pro Mort. xviii), naime „molitvu“ i „žrtvu“. Što se tiče prinesene žrtve Misa jednako koristi preminulome, bez obzira na čiju se čast služila: a to je glavna stvar učinjena u Misi. Ali što se tiče molitava, najkorisnija je ona Misa u kojoj su molitve određene za tu svrhu. Ipak, taj se nedostatak može nadoknaditi većom pobožnošću, bilo onoga koji slavi Misu, bilo onoga koji traži da se Misa slavi, ili opet, zagovorom sveca čiji se zagovor traži u Misi.
Odgovor na 6. prigovor: taj prinos svijeća ili ulja može koristiti preminulome ukoliko su oni vrsta milostinje: jer se daju za bogoslužje Crkve ili za potrebe vjernika.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.