Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 71, a. 8

Koriste li na bilo koji način onima koji su na nebu

Prigovor 1. Čini se da na neki način molitve i dobra djela koriste svecima na nebu; zbog riječi Popričesne molitve u Misi [Popričesna, Blagdan sv. Andrije, apostola]: „Kao što oni“ (tj. sakramenti) „koriste tvojim svecima na slavu, tako neka nama koriste na ozdravljenje“. No najizvrsnija među svim molitvama i dobrim djelima jest žrtva oltara. Dakle, molitve i dobra djela koriste svecima na nebu.

Prigovor 2. Nadalje, sakramenti uzrokuju ono što označavaju. No treći dio hostije, onaj naime koji se spušta u kalež, označava one koji vode sretan život na nebu. Dakle, molitve i dobra djela Crkve koriste onima koji su na nebu.

Prigovor 3. Nadalje, sveti se na nebu raduju ne samo u svojim vlastitim dobrima, nego i u dobrima drugih: stoga je pisano (Lk 15,10): „Biva [Vulg.: ‚bit će‘] radost pred anđelima Božjim zbog jednoga grešnika koji se obraća“. Dakle, radost svetaca na nebu povećava se zbog dobrih djela živih: pa posljedično tome i naše molitve i dobra djela njima koriste.

Prigovor 4. Nadalje, Damaščanin kaže (Serm.: De his qui in fide dormierunt) navodeći riječi Krizostoma: „Jer ako pogani“, kaže on, „spaljuju mrtve zajedno s onim što im je pripadalo, koliko bi više ti, vjernik, trebao ispratiti vjernika zajedno s onim što mu je pripadalo, ne zato da i to bude pretvoreno u pepeo poput njega, nego da ga time okružiš većom slavom; i ako je umro grešnik, da ga oslobodiš od njegovih grijeha, a ako je pravednik, da uvećaš njegovu nagradu i uzdarje!“ I tako slijedi isti zaključak.

Naprotiv, kako se navodi u tekstu (Sent. iv, D, 15), Augustin kaže (De Verb Ap., Serm. xvii): „Uvrjedljivo je moliti za mučenika u crkvi, budući da bismo se trebali preporučiti njegovim molitvama“. Nadalje, primiti pomoć pripada onome tko je u potrebi. No sveti na nebu jesu bez ikakve potrebe. Dakle, njima ne pomažu molitve i dobra djela Crkve.

Odgovaram: pomoć i zagovor [suffragium] po svojoj samoj naravi uključuje pružanje neke pomoći, što se ne odnosi na onoga tko ne trpi nikakav nedostatak: budući da nitko nije prikladan primiti pomoć osim onoga tko je u potrebi. Zato, kako su sveti na nebu slobodni od svake potrebe, bivajući opijeni obiljem doma Božjega (Ps 36,10), nisu prikladni da im se pomaže molitvama i dobrim djelima.

Odgovor na 1. prigovor: takvi izrazi ne znače da sveti u samima sebi primaju povećanje slave time što slavimo njihove blagdane, nego da mi time stječemo korist slaveći njihovu slavu s većom svečanošću. Tako, time što spoznajemo ili hvalimo Boga, te time što Njegova slava na neki način u nama raste, nešto prirasta ne Bogu, nego nama.

Odgovor na 2. prigovor: premda sakramenti uzrokuju ono što označavaju, oni ne proizvode taj učinak s obzirom na sve što označavaju: inače, budući da označavaju Krista, proizveli bi nešto u Kristu (što je apsurdno). Nego proizvode svoj učinak na primatelju sakramenta snagom onoga što je sakramentom označeno. Tako ne slijedi da žrtve prinesene za vjerne mrtve koriste svecima, nego da po zaslugama svetaca kojih se spominjemo, ili koje su označene u sakramentu, one koriste drugima za koje se prinose.

Odgovor na 3. prigovor: premda se sveti na nebu raduju u svim našim dobrima, ne slijedi da ako se naše radosti povećaju, njihova se radost također formalno povećava, nego samo tvarno, jer svaka se strast formalno povećava s obzirom na formalni vidik svoga objekta. No formalni vidik radosti svetaca, u čemu se god radovali, jest sam Bog, u kojemu se ne mogu radovati više ili manje, jer bi inače njihova bitna nagrada, koja se sastoji u njihovu radovanju u Bogu, varirala. Otuda iz činjenice da su se dobra umnožila, u kojima se raduju s Bogom kao formalnim vidikom svoje radosti, ne slijedi da je njihova radost postala jača, nego da se raduju u više stvari. Posljedično ne slijedi da im pomažu naša djela.

Odgovor na 4. prigovor: smisao nije u tome da svecu prirasta povećanje uzdarja ili nagrade od molitava i dobrih djela koje netko prikazuje, nego da to prirasta onome tko prinosi. Ili možemo odgovoriti da blaženi preminuli može izvući nagradu iz molitava i dobrih djela time što se za života pobrinuo da se za njega prinesu molitve i dobra djela, a to je bilo zaslužno za njega.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.