Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 69, a. 5

Je li limb isto što i pakao prokletih

Prigovor 1. Čini se da je limb pakla isto što i pakao prokletih. Jer za Krista se kaže da je „ugrizao“ [Aluzija na Hoš 13,14] pakao, ali da ga nije progutao, jer je neke uzeo odande, ali ne sve. No za Njega se ne bi reklo da je „ugrizao“ pakao da oni koje je oslobodio nisu bili dio mnoštva zatvorenoga u paklu. Dakle, budući da su oni koje je oslobodio bili zatvoreni u paklu, isti su bili zatvoreni u limbu i u paklu. Dakle, limb je ili isto što i pakao, ili je dio pakla.

Prigovor 2. Nadalje, u Vjerovanju se za Krista kaže da je sišao u pakao. No On nije sišao osim u limb Otaca. Dakle, limb Otaca isto je što i pakao.

Prigovor 3. Nadalje, pisano je (Job 17,16): „Sve što imam sići će u najdublji pakao [Douay: ‚jamu‘]“. Budući da je, dakle, Job bio svet i pravedan čovjek, on je sišao u limb. Dakle, limb je isto što i najdublji pakao.

Naprotiv, u paklu nema otkupljenja [Služba za preminule, Resp. vii]. No sveti su bili otkupljeni iz limba. Dakle, limb nije isto što i pakao. Nadalje, Augustin kaže (Gen. ad lit. xii): „Ne vidim kako možemo vjerovati da je počinak koji je Lazar primio bio u paklu“. No Lazarova je duša sišla u limb. Dakle, limb nije isto što i pakao.

Odgovaram: boravišta duša nakon smrti mogu se razlikovati na dva načina; ili s obzirom na njihov položaj, ili s obzirom na kakvoću mjestâ, ukoliko se duše kažnjavaju ili nagrađuju na određenim mjestima. Shodno tome, ako promatramo limb Otaca i pakao s obzirom na spomenutu kakvoću mjestâ, nema sumnje da su različiti, kako zato što u paklu postoji osjetna kazna, koje nije bilo u limbu Otaca, tako i zato što je u paklu vječna kazna, dok su sveti bili zadržani samo vremenito u limbu Otaca. S druge strane, ako ih promatramo s obzirom na položaj mjesta, vjerojatno je da su pakao i limb isto mjesto, ili da su takoreći neprekinuti, no tako da se neki viši dio pakla naziva limbom Otaca. Jer oni koji su u paklu primaju različite kazne prema različitosti svoje krivnje, tako da su oni koji su osuđeni predani tamnijim i dubljim dijelovima pakla prema tome kako su bili krivi za teže grijehe, te su posljedično sveti Oci u kojima je bila najmanja količina grijeha bili predani višem i manje mračnom dijelu nego svi oni koji su bili osuđeni na kaznu.

Odgovor na 1. prigovor: kada je Krist, svojim silaskom, oslobodio Oce iz limba, kaže se da je „ugrizao“ pakao i da je sišao u pakao, ukoliko su pakao i limb isto s obzirom na položaj. To dostaje za odgovor na 2. prigovor.

Odgovor na 3. prigovor: Job nije sišao u pakao prokletih, nego u limb Otaca. Ovaj potonji naziva se najdubljim mjestom ne u odnosu na mjesta kazne, nego u usporedbi s drugim mjestima, kao obuhvaćajući sva kaznena mjesta pod jednim naslovom. Opet možemo odgovoriti s Augustinom (Gen. ad lit. xii) koji kaže o Jakovu: „Kada je Jakov rekao svojim sinovima: ‚Svalit ćete moju sijedu kosu s tugom u pakao‘, čini se da se najviše bojao da ne bude pogođen tolikom žalošću da zadobije ne počinak dobrih ljudi, nego pakao grešnika“. Izreka Jobova može se protumačiti na isti način, kao izričaj onoga koji je u strahu, prije nego tvrdnja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.