Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 69, a. 4

Je li limb pakla isto što i krilo Abrahamovo

Prigovor 1. Čini se da limb pakla nije isto što i krilo Abrahamovo. Jer prema Augustinu (Gen. ad lit. xxxiii): „Još nisam našao da Pismo spominje pakao u povoljnom smislu“. No krilo Abrahamovo uzima se u povoljnom smislu, kako Augustin dalje kaže (Gen. ad lit. xxxiii): „Zasigurno nikome ne bi bilo dopušteno dati nepovoljno značenje krilu Abrahamovu i mjestu počinka kamo su anđeli odnijeli pobožnoga siromaha“. Dakle, krilo Abrahamovo nije isto što i limb pakla.

Prigovor 2. Nadalje, oni koji su u paklu ne vide Boga. Ipak Boga vide oni koji su u krilu Abrahamovu, kako se može razabrati od Augustina (Confess. ix, 3) koji, govoreći o Nebridiju, kaže: „Što god to bilo što je označeno onim krilom, ondje živi moj Nebridije“, i dalje: „Sada ne prislanja uho svoje k mojim ustima, nego svoja duhovna usta k Tvome izvoru, i pije mudrosti koliko god može primiti u razmjeru sa svojom žeđu, beskrajno sretan“. Dakle, krilo Abrahamovo nije isto što i limb pakla.

Prigovor 3. Nadalje, Crkva se ne moli da čovjek bude uzet u pakao: a ipak moli da anđeli prenesu preminulu dušu u krilo Abrahamovo. Dakle, čini se da krilo Abrahamovo nije isto što i limb.

Naprotiv, mjesto kamo je siromah Lazar bio odnesen naziva se krilom Abrahamovim. No on je bio odnesen u pakao, jer kako glosa [Sv. Grgur, Moral. xx] na Job 30,23: „Gdje je kuća određena za svakoga koji živi“, kaže: „Pakao je bio kuća svih živih do Kristova dolaska“. Dakle, krilo Abrahamovo isto je što i limb. Nadalje, Jakov je rekao svojim sinovima (Post 44,38): „Svalit ćete moju sijedu kosu s tugom u pakao“: stoga je Jakov znao da će biti odveden u pakao nakon svoje smrti. Dakle, i Abraham je isto tako bio odveden u pakao nakon svoje smrti; i posljedično bi se činilo da je krilo Abrahamovo dio pakla.

Odgovaram: nakon smrti ljudske duše ne mogu naći počinka osim po zasluzi vjere, jer „tko želi pristupiti Bogu, mora vjerovati“ (Heb 11,6). No prvi primjer vjere bio je dan ljudima u osobi Abrahama, koji se prvi odvojio od zajednice nevjernika i primio poseban znak vjere: zbog čega se „mjesto počinka dano ljudima nakon smrti naziva krilom Abrahamovim“, kako Augustin izjavljuje (Gen. ad lit. xii). No duše svetih nisu u svim vremenima imale isti počinak nakon smrti; jer, od Kristova dolaska imale su potpun počinak uživajući gledanje Boga, dok su prije Kristova dolaska imale počinak time što su bile izuzete od kazne, ali njihova želja nije počinula postizanjem njihova cilja. Posljedično, stanje svetaca prije Kristova dolaska može se razmatrati kako s obzirom na počinak koji je pružalo, i tako se naziva krilom Abrahamovim, tako i s obzirom na nedostatak počinka, i tako se naziva limbom pakla. Shodno tome, prije Kristova dolaska limb pakla i krilo Abrahamovo bili su jedno mjesto akcidentalno, a ne bitno: i posljedično, ništa ne sprječava da krilo Abrahamovo postoji i nakon Kristova dolaska, te da bude posve različito od limba, budući da se stvari koje su jedno akcidentalno mogu rastaviti jedna od druge.

Odgovor na 1. prigovor: stanje svetih Otaca s obzirom na ono što je u njemu bilo dobro nazivalo se krilom Abrahamovim, ali s obzirom na njegove nedostatke nazivalo se paklom. Shodno tome, niti se krilo Abrahamovo uzima u nepovoljnom smislu, niti pakao u povoljnom smislu, premda su na neki način jedno.

Odgovor na 2. prigovor: mjesto počinka svetih Otaca nazivalo se krilom Abrahamovim kako prije tako i poslije Kristova dolaska, ali na različite načine. Jer budući da je prije Kristova dolaska počinku svetaca bio pridružen nedostatak počinka, nazivalo se i paklom i krilom Abrahamovim, zbog čega se ondje Bog nije gledao. Ali budući da je nakon Kristova dolaska počinak svetaca potpun time što gledaju Boga, taj se počinak naziva krilom Abrahamovim, ali nipošto paklom. U to krilo Abrahamovo Crkva moli da vjernici budu dovedeni. Otuda je očit odgovor na 3. prigovor: i isto se značenje primjenjuje na glosu na Lk 16,22: „I dogodi se da siromah umrije“ itd., koja kaže: „Krilo Abrahamovo počinak je blaženih siromaha, kojih je kraljevstvo nebesko“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.