Suppl., q. 67, a. 6
Je li razlog za otpust bila mržnja prema ženi
Prigovor 1. Čini se da je razlog za otpust bila mržnja prema ženi. Jer pisano je (Mal 2,16): „Kad je zamrziš, otpusti je“. Dakle, itd.
Prigovor 2. Nadalje, pisano je (Pnz 24,1): „Ako... ne nađe milosti u njegovim očima zbog kakve nečistoće“ itd. Dakle, slijedi isti zaključak kao i prije.
Prigovor 3. Naprotiv, neplodnost i bludnost više se protive braku nego mržnja. Dakle, one su trebale biti razlozi za otpust prije nego mržnja.
Prigovor 4. Nadalje, mržnju može uzrokovati krepost omrznute osobe. Dakle, ako je mržnja dovoljan razlog, žena bi mogla biti otpuštena zbog svoje kreposti, što je apsurdno.
Prigovor 5. Nadalje, „ako čovjek uzme ženu i poslije je zamrzi, pa traži povode da je otpusti“* navodeći da nije bila djevica kada se oženio njome, ako to ne uspije dokazati, bit će išiban i osuđen na stotinu srebrnih šekela, te je neće moći otpustiti u sve dane svoga života (Pnz 22,13-19). [Ostatak odlomka očito se navodi po sjećanju.] Dakle, mržnja nije dovoljan razlog za otpust.
Odgovaram: opće je mišljenje svetih ljudi da je razlog za davanje dopuštenja da se otpusti žena bilo izbjegavanje ubojstva žene. No bliži je uzrok ubojstva mržnja: zbog čega je bliži uzrok otpusta bila mržnja. Ali mržnja proizlazi, poput ljubavi, iz nekoga uzroka. Zato otpustu moramo pripisati određene udaljene uzroke koji su bili uzrok mržnje. Jer Augustin kaže u svojoj glosi (De Serm. Dom. in Monte i, 14): „U Zakonu je bilo mnogo uzroka za otpuštanje žene: Krist nije priznao nijedan osim bludnosti: a nalaže da se druge nevolje podnose radi bračne vjernosti i čistoće“. Takvi su uzroci nesavršenosti bilo tijela, kao što je bolest ili neka znatna nagrđenost, bilo duše kao što je bludnost ili slično što se svodi na moralnu pokvarenost. Neki, međutim, ograničavaju ove uzroke u uže granice, govoreći s dovoljnom vjerojatnošću da nije bilo dopušteno otpustiti ženu osim zbog nekoga uzroka koji je nastupio nakon braka; te da se čak ni tada to nije moglo učiniti zbog bilo kojega takvoga uzroka, nego samo zbog onih koji su mogli priječiti dobro potomstva, bilo u tijelu kao što je neplodnost, ili guba i slično, bilo u duši, na primjer ako je bila žena zlih navika koje bi njezina djeca kroz stalni dodir s njom oponašala. Postoji, međutim, glosa na Pnz 24,1: „Ako... ne nađe milosti u njegovim očima“, koja, čini se, ograničava ih još više, naime na grijeh, govoreći da ondje „nečistoća“ označava grijeh: ali „grijeh“ u glosi odnosi se ne samo na moralnost duše nego i na stanje tijela. Shodno tome prihvaćamo prva dva prigovora.
Odgovor na 3. prigovor: Neplodnost i druge slične stvari uzroci su mržnje, pa su tako udaljeni uzroci otpusta.
Odgovor na 4. prigovor: nitko nije mrzak zbog kreposti kao takve, jer je dobrota uzrok ljubavi. Zbog toga argument ne stoji.
Odgovor na 5. prigovor: muž je u tom slučaju bio kažnjen time što nije mogao zauvijek otpustiti svoju ženu, upravo kao i u slučaju kada je obeščastio djevojku (Pnz 22,28-30).
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.