Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 67, a. 5

Može li muž ponovno oženiti ženu koju je otpustio

Prigovor 1. Čini se da je muž mogao zakonito uzeti natrag ženu koju je otpustio. Jer dopušteno je poništiti ono što je loše učinjeno. No to što je muž otpustio svoju ženu bilo je loše učinjeno. Dakle, bilo mu je dopušteno to poništiti, uzevši natrag svoju ženu.

Prigovor 2. Nadalje, uvijek je bilo dopušteno biti popustljiv prema grešniku, jer to je moralni propis koji vrijedi u svakom zakonu. No muž je uzimanjem natrag žene koju je otpustio bio popustljiv prema onoj koja je sagriješila. Dakle, i to je bilo dopušteno.

Prigovor 3. Nadalje, navedeni razlog (Pnz 24,4) zašto je bilo nedopušteno uzeti natrag otpuštenu ženu bio je „jer je onečišćena“. No otpuštena žena nije onečišćena osim time što se uda za drugoga muža. Dakle, barem je bilo dopušteno uzeti natrag otpuštenu ženu prije nego što se ponovno udala.

Naprotiv, rečeno je (Pnz 24,4) da je „prvi muž ne može opet uzeti“ itd.

Odgovaram: u zakonu o otpusnom pismu dvije su stvari bile dopuštene, naime da muž otpusti ženu, i da otpuštena žena uzme drugoga muža; a dvije su stvari bile zapovjeđene, naime da se napiše otpusno pismo, i drugo da muž koji je otpustio svoju ženu ne može uzeti nju natrag. Prema onima koji drže prvo mišljenje (čl. 3) to je učinjeno kao kazna ženi koja se ponovno udala, te je upravo tim grijehom bila onečišćena: ali prema drugima to je učinjeno kako muž ne bi bio previše spreman otpustiti svoju ženu ako je poslije nipošto ne bi mogao uzeti natrag.

Odgovor na 1. prigovor: kako bi se spriječilo zlo koje čovjek čini otpuštajući svoju ženu, bilo je naređeno da muž ne može uzeti natrag svoju otpuštenu ženu, kako je gore navedeno: i iz toga je razloga to odredio Bog.

Odgovor na 2. prigovor: uvijek je bilo dopušteno biti popustljiv prema grešniku što se tiče neprijateljskih osjećaja srca, ali ne što se tiče kazne koju je Bog odredio.

Odgovor na 3. prigovor: o ovoj točki postoje dva mišljenja. Jer neki kažu da je otpuštenoj ženi bilo dopušteno pomiriti se sa svojim mužem, osim ako se nije u braku sjedinila s drugim mužem. Jer tada joj je, zbog preljuba kojemu se dragovoljno prepustila, dodijeljeno kao kazna da se ne smije vratiti svojemu prijašnjem mužu. Budući da, međutim, zakon ne pravi razliku u svojoj zabrani, drugi kažu da od trenutka kada je bila otpuštena nije mogla biti uzeta natrag, čak ni prije ponovne udaje, jer se onečišćenje ne smije razumjeti u odnosu na grijeh, nego kako je gore objašnjeno (čl. 4, ad 3).

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.