Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 67, a. 2

Može li po dispenzi postati dopušteno otpustiti ženu

Prigovor 1. Čini se da po dispenzi nije moglo biti dopušteno otpustiti ženu. Jer u braku sve što se protivi dobru potomstva jest protiv prvih propisa naravnoga zakona, koji ne dopuštaju nikakvu dispenzu. No takvo je otpuštanje žene, kako je gore rečeno (čl. 1). Dakle, itd.

Prigovor 2. Nadalje, priležnica se razlikuje od žene osobito po činjenici da nije nerazrješivo sjedinjena. No ni po kakvoj dispenzi čovjek nije mogao imati priležnicu. Dakle, ni po kakvoj dispenzi nije mogao otpustiti svoju ženu.

Prigovor 3. Nadalje, ljudi su jednako prikladni za primanje dispenze sada kao i nekoć. No sada čovjek ne može primiti dispenzu da otpusti svoju ženu. Dakle, nije mogao ni u drevna vremena.

Naprotiv, Abraham je tjelesno upoznao Hagaru s raspoloženjem muža prema svojoj ženi, kako je gore rečeno (pit. 65, čl. 5, ad 2,3). No po božanskoj zapovijedi on ju je otpustio, a ipak nije sagriješio. Dakle, po dispenzi je moglo biti dopušteno da čovjek otpusti svoju ženu.

Odgovaram: u zapovijedima, osobito onima koje su na neki način od naravnoga zakona, dispenza je poput promjene u naravnom tijeku stvari: a taj je tijek podložan dvostrukoj promjeni. Prvo, po nekom naravnom uzroku kojim se sprječava drugi naravni uzrok da slijedi svoj tijek: tako je u svim stvarima koje se u naravi rjeđe događaju slučajno. Na taj način, međutim, nema promjene u tijeku onih naravnih stvari koje se događaju uvijek, nego samo u tijeku onih koje se događaju često. Drugo, po uzroku koji je posve nadnaravan, kao u slučaju čudesa: i na taj način može postojati promjena u tijeku naravi, ne samo u tijeku koji je određen za većinu slučajeva, nego i u tijeku koji je određen za sve slučajeve, kao što se vidi iz primjera kada je sunce stajalo u vrijeme Jošue, i po njegovu vraćanju unatrag u vrijeme Ezekije, te po čudesnom pomračenju u vrijeme Kristove muke [Jš 10,14; 2 Kr 20,10; Iz 38,8; Mt 27,15]. Na sličan se način razlog za dispenzu od propisa zakona naravi katkada nalazi u nižim uzrocima, i na taj se način dispenza može odnositi na sekundarne propise naravnoga zakona, ali ne na prve propise jer oni takoreći uvijek postoje, kako je gore rečeno (pit. 65, čl. 1) s obzirom na mnoštvo žena i tako dalje. Ali katkada se taj razlog nalazi u višim uzrocima, i tada Bog može dati dispenzu čak i od prvih propisa naravnoga zakona, radi označavanja ili pokazivanja kakva božanskoga otajstva, kao što se vidi na primjeru dispenze udijeljene Abrahamu u ubojstvu njegova nevina sina. Takve se dispenze, međutim, ne daju svima općenito, nego određenim pojedinačnim osobama, kao što se događa i s obzirom na čudesa. Shodno tome, ako se nerazrješivost braka nalazi među prvim propisima naravnoga zakona, ona bi mogla biti predmetom dispenze samo na ovaj drugi način; ali ako je jedan od sekundarnih propisa naravnoga zakona, mogla bi biti predmetom dispenze čak i na prvi način. Čini se, pak, da ona pripada prije sekundarnim propisima naravnoga zakona. Jer nerazrješivost braka nije upravljena k dobru potomstva, koje je glavni cilj braka, osim ukoliko roditelji moraju skrbiti za svoju djecu kroz cijeli njihov život, dužnom pripravom onih stvari koje su nužne u životu. Ta priprava, pak, ne pripada prvoj namjeri naravi, s obzirom na koju su sve stvari zajedničke. I stoga se čini da otpustiti svoju ženu nije protivno prvoj namjeri naravi, te dosljedno tome da se ne protivi prvim, nego sekundarnim propisima naravnoga zakona. Stoga se, čini se, može dati dispenza čak i na prvi način.

Odgovor na 1. prigovor: dobro potomstva, ukoliko pripada prvoj namjeri naravi, uključuje rađanje, prehranu i poučavanje, sve dok potomstvo ne dođe do zrele dobi. No to da se osigura providnost za djecu ostavljajući im baštinu ili druga dobra pripada, čini se, drugoj namjeri naravnoga zakona.

Odgovor na 2. prigovor: imati priležnicu protivno je dobru potomstva s obzirom na prvu namjeru naravi u tom dobru, naime podizanje i poučavanje djeteta, za koju je svrhu nužno da roditelji trajno ostanu zajedno; što nije slučaj s priležnicom, budući da se ona uzima na neko vrijeme. Otuda usporedba ne stoji. Ali s obzirom na drugu namjeru naravi, čak i imanje priležnice može biti predmetom dispenze, kako se vidi iz Hoš 1.

Odgovor na 3. prigovor: premda nerazrješivost pripada drugoj namjeri braka kao ispunjavanju službe naravi, ona pripada njegovoj prvoj namjeri kao sakramentu Crkve. Stoga, od trenutka kada je postao sakrament Crkve, sve dok ostaje takav, ne može biti predmetom dispenze, osim možda putem druge vrste dispenze.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.