Suppl., q. 67, a. 1
Je li nerazrješivost braka od naravnoga zakona
Prigovor 1. Čini se da nerazrješivost žene nije od naravnoga zakona. Jer naravni je zakon isti za sve. No nijedan zakon osim Kristova nije zabranio otpuštanje žene. Dakle, nerazrješivost žene nije od naravnoga zakona.
Prigovor 2. Nadalje, sakramenti nisu od naravnoga zakona. No nerazrješivost braka jedno je od bračnih dobara. Dakle, ona nije od naravnoga zakona.
Prigovor 3. Nadalje, sjedinjenje muškarca i žene u braku prvenstveno je upravljeno k rađanju, podizanju i poučavanju potomstva. No sve se stvari dovršavaju do određenoga vremena. Dakle, nakon toga vremena dopušteno je otpustiti ženu bez povrede naravnoga zakona.
Prigovor 4. Nadalje, dobro potomstva glavni je cilj braka. No nerazrješivost braka protivi se dobru potomstva, jer, prema filozofima, određeni čovjek ne može začeti potomstvo s određenom ženom, a ipak bi mogao začeti s drugom, čak i ako je ona imala spolno općenje s drugim muškarcem. Dakle, nerazrješivost braka prije je protivna nego sukladna naravnom zakonu.
Naprotiv, one stvari koje su bile dodijeljene naravi kada je bila dobro uspostavljena u svojemu početku, pripadaju osobito zakonu naravi. No nerazrješivost braka jedna je od tih stvari prema Mt 19,4-6. Dakle, ona je od naravnoga zakona. Nadalje, od naravnoga je zakona da se čovjek ne protivi Bogu. No čovjek bi se, na neki način, protivio Bogu kada bi rastavio „što je Bog sastavio“. Budući da se, dakle, nerazrješivost braka razabire iz ovoga mjesta (Mt 19,6), čini se da je ona od naravnoga zakona.
Odgovaram: po namjeri naravi brak je upravljen k odgoju potomstva, ne samo na neko vrijeme, nego kroz cijeli njegov život. Otuda je od naravnoga zakona da roditelji stječu za svoju djecu, i da djeca budu baštinici svojih roditelja (2 Kor 12,14). Stoga, budući da je potomstvo zajedničko dobro muža i žene, nalog naravnoga zakona zahtijeva da oni žive zajedno zauvijek nerazdvojivo: i tako je nerazrješivost braka od naravnoga zakona.
Odgovor na 1. prigovor: samo je Kristov zakon priveo čovječanstvo „k savršenstvu“ [Usp. Heb 7,19] vraćajući čovjeka u stanje novosti naravi. Stoga ni Mojsijevi ni ljudski zakoni nisu mogli ukloniti sve što je bilo protivno zakonu naravi, jer to je bilo pridržano isključivo „zakonu Duha života“ [Usp. Rim 8,2].
Odgovor na 2. prigovor: nerazrješivost pripada braku ukoliko je on znak trajnoga sjedinjenja Krista s Crkvom, i ukoliko ispunjava službu naravi koja je upravljena k dobru potomstva, kako je gore rečeno. No budući da je rastava izravnije nespojiva s označavanjem sakramenta nego s dobrom potomstva, s kojim je nespojiva posljedično, kako je gore rečeno (pit. 65, čl. 2, ad 5), nerazrješivost braka uključena je u dobro sakramenta prije nego u dobro potomstva, premda može biti povezana s oboma. I ukoliko je povezana s dobrom potomstva, ona je od naravnoga zakona, ali ne ukoliko je povezana s dobrom sakramenta. Odgovor na treći prigovor može se razabrati iz onoga što je rečeno.
Odgovor na 4. prigovor: brak je ponajprije upravljen k općem dobru s obzirom na svoj glavni cilj, a to je dobro potomstva; premda je s obzirom na svoj sporedni cilj upravljen k dobru ugovorne stranke, ukoliko je po svojoj samoj naravi lijek za požudu. Otuda bračni zakoni razmatraju što je korisno za sve, prije nego što bi moglo biti prikladno za pojedinca. Stoga, premda nerazrješivost braka priječi dobro potomstva s obzirom na nekoga pojedinca, ona je razmjerna s dobrom potomstva apsolutno govoreći: i iz toga razloga argument ne dokazuje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.