Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 64, a. 5

Jesu li muž i žena jednaki u ovoj stvari

Prigovor 1. Čini se da muž i žena nisu jednaki u bračnom činu. Jer prema Augustinu (Gen. ad lit. xii) djelatnik je plemenitiji od trpnoga subjekta. No u bračnom činu muž je kao djelatnik, a žena kao trpni subjekt. Dakle, oni nisu jednaki u tom činu.

Prigovor 2. Nadalje, žena nije dužna vratiti dug svomu mužu a da se to ne zatraži; dok je on tako dužan, kako je gore rečeno (čl. 1, 2). Dakle, oni nisu jednaki u bračnom činu.

Prigovor 3. Nadalje, žena je načinjena radi muškarca u odnosu na brak prema Post 2,18: „Načinimo mu pomoć kao što je on sam“. No ono radi čega druga stvar jest, uvijek je glavno. Dakle, itd.

Prigovor 4. Nadalje, brak je ponajprije usmjeren na bračni čin. No u braku „muž je glava ženi“ (Ef 5,23). Dakle, oni nisu jednaki u spomenutom činu.

Naprotiv, pisano je (1 Kor 7,4): „Muž... nije gospodar svoga tijela“, a isto se kaže i za ženu. Dakle, oni su jednaki u bračnom činu. Nadalje, brak je odnos jednakovrijednosti, budući da je vrsta sjedinjenja, kako je gore rečeno (pit. 44, čl. 1, 3). Dakle, muž i žena jednaki su u bračnom činu.

Odgovaram: jednakost je dvostruka: količinska i razmjerna. Količinska jednakost je ona koja se opslužuje između dviju količina iste mjere, primjerice stvar duga dva lakta i druga duga dva lakta. Ali jednakost razmjera je ona koja se opslužuje između dvaju razmjera iste vrste, kao dvostruko prema dvostrukomu. Prema tome, govoreći o prvoj jednakosti, muž i žena nisu jednaki u braku; niti što se tiče bračnoga čina, u kojemu plemenitiji dio pripada mužu, niti što se tiče vođenja kućanstva, u kojemu se ženu vodi, a muž upravlja. No s obzirom na drugu vrstu jednakosti, oni su jednaki u objema stvarima, jer baš kao što je i u bračnom činu i u vođenju kućanstva muž obvezan prema ženi u svim stvarima koje pripadaju mužu, tako je i žena obvezana prema mužu u svim stvarima koje pripadaju ženi. U tom se smislu navodi u tekstu (Sent. iv, D, 32) da su oni jednaki u vraćanju i traženju duga.

Odgovor na 1. prigovor: premda je plemenitije biti djelatan nego trpan, postoji isti razmjer između trpnoga subjekta i trpnoga stanja kao i između djelatnika i djelatnosti; te dosljedno tome među njima postoji jednakost razmjera.

Odgovor na 2. prigovor: to je akcidentalno. Jer budući da muž ima plemenitiji dio u bračnom činu, naravno je da bi se trebao manje sramiti od žene tražiti dug. Otuda dolazi da žena nije dužna vratiti dug svomu mužu a da on to ne zatraži, dok je muž dužan vratiti ga ženi.

Odgovor na 3. prigovor: to dokazuje da oni nisu jednaki apsolutno, ali ne i da nisu jednaki u razmjeru.

Odgovor na 4. prigovor: premda je glava glavni ud, ipak baš kao što su udovi vezani uz glavu u svojim vlastitim sposobnostima, tako je i glava u svojoj vlastitoj sposobnosti vezana uz udove: i tako među njima postoji jednakost razmjera.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.