Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 64, a. 2

Je li netko ponekad dužan vratiti ga a da se to od njega ne traži

Prigovor 1. Čini se da muž nije dužan vratiti bračni dug ako njegova žena to ne zatraži. Jer potvrdna zapovijed obvezuje samo u određeno vrijeme. No vrijeme određeno za vraćanje duga može biti samo onda kada se on zatraži. Dakle, on nije dužan vratiti ga drukčije.

Prigovor 2. Nadalje, o svakome bismo trebali pretpostaviti ono što je bolje. No čak je i za vjenčane ljude bolje biti uzdržljiv nego se koristiti brakom. Dakle, osim ako ona izričito ne zatraži dug, muž bi trebao pretpostaviti da joj se sviđa biti uzdržljiva, pa joj tako nije dužan vratiti dug.

Prigovor 3. Nadalje, kao što žena ima vlast nad svojim mužem, tako gospodar ima nad svojim robom. No rob nije dužan služiti svomu gospodaru osim kada mu ovaj zapovjedi. Dakle, ni muž nije dužan vratiti dug svojoj ženi osim kada ona to zatraži.

Prigovor 4. Nadalje, muž može ponekad zamoliti svoju ženu da ne iznuđuje dug kada ga ona zatraži. Mnogo više ga dakle smije ne vratiti kada se to od njega ne traži.

Naprotiv, Vraćanjem duga pruža se lijek protiv ženine požude. No liječnik koji ima skrb nad bolesnom osobom dužan je liječiti bolest a da ga se to ne traži. Dakle, muž je dužan vratiti dug svojoj ženi premda ona to ne traži. Nadalje, poglavar je dužan primijeniti lijek za grijehe svojih podložnika čak i ako se oni tome protive. No vraćanje duga sa strane muža usmjereno je protiv grijeha njegove žene. Dakle, ponekad je muž dužan vratiti dug svojoj ženi čak i ako ga ona ne zatraži od njega.

Odgovaram: dug se može tražiti na dva načina. Prvo, izričito, kao kada traže jedno od drugoga riječima; drugo, prešutno, kada naime muž po određenim znakovima zna da bi žena željela da joj on vrati dug, ali šuti od srama. I tako, čak i ako ona ne traži dug izričito riječima, muž ga je dužan vratiti kad god njegova žena pokaže znakove želje da on to učini.

Odgovor na 1. prigovor: određeno vrijeme nije samo onda kada se on zatraži, nego i onda kada zbog određenih znakova postoji strah od opasnosti (čije je izbjegavanje svrha vraćanja duga) osim ako se tada ne vrati.

Odgovor na 2. prigovor: muž to može pretpostaviti o svojoj ženi kada u njoj ne primjećuje nikakve znakove protivnoga; ali bilo bi ludo od njega dopustiti tu pretpostavku ako doista vidi takve znakove.

Odgovor na 3. prigovor: gospodar se ne srami tražiti od svoga roba dužnost njegove službe, kao što se žena srami tražiti bračni dug od svoga muža. Ipak, kad gospodar to ne bi zatražio, bilo iz neznanja bilo iz kojega drugog uzroka, rob bi unatoč tomu bio dužan ispuniti svoju dužnost ako prijeti neka opasnost. Jer to je ono što znači „ne naoko služiti“ (Ef 6,6; Kol 3,22), što je Apostolova zapovijed slugama.

Odgovor na 4. prigovor: muž ne bi trebao odvraćati svoju ženu od traženja duga, osim iz razložnoga uzroka; pa čak ni tada ne bi trebao biti previše uporan, zbog opasnosti koja vreba.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.