Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 64, a. 1

Je li jedan bračni drug dužan vratiti bračni dug drugomu

Prigovor 1. Čini se da muž i žena nisu uzajamno obvezani, pod obvezom zapovijedi, na vraćanje bračnoga duga. Jer nikomu nije zabranjeno primiti Euharistiju zbog ispunjavanja zapovijedi. Ipak onaj tko je imao općenje sa svojom ženom ne može blagovati meso Jaganjca prema Jeronimu [Serm. de Esu Agni viii] navedenom u tekstu (Sent. iv, D, 32). Dakle, vraćanje duga ne potpada pod obvezu zapovijedi.

Prigovor 2. Nadalje, svakomu je dopušteno suzdržati se od onoga što je štetno za njegovu osobu. No ponekad je štetno za osobu vratiti dug kada se to zatraži, bilo zbog bolesti, bilo zato što su ga već vratili. Dakle, činilo bi se dopuštenim odbiti onoga tko traži.

Prigovor 3. Nadalje, grijeh je učiniti samoga sebe nesposobnim za ispunjavanje obveze zapovijedi. Ako dakle vraćanje duga potpada pod obvezu zapovijedi, činilo bi se grješnim učiniti samoga sebe nesposobnim za vraćanje duga, postom ili drukčijim slabljenjem tijela: ali to je naizgled netočno.

Prigovor 4. Nadalje, prema Filozofu (Ethic. viii, 12), brak je usmjeren na rađanje i odgajanje djece, kao i na zajedništvo života. No guba se protivi objema tim svrhama braka, jer budući da je to zarazna bolest, žena nije dužna živjeti s gubavim mužem; a osim toga ta se bolest često prenosi na potomstvo. Dakle, činilo bi se da žena nije dužna vratiti dug gubavomu mužu.

Naprotiv, kao što je rob u vlasti svoga gospodara, tako je jedan bračni drug u vlasti drugoga (1 Kor 7,4). No rob je vezan obvezom zapovijedi da vrati svomu gospodaru dug svoje službe prema Rim 13,7: „Dajte svakome što mu pripada: komu porez, porez“, itd. Dakle, muž i žena uzajamno su obvezani na vraćanje bračnoga duga. Nadalje, brak je usmjeren na izbjegavanje bludništva (1 Kor 7,2). No to ne bi mogao biti učinak braka kad jedan ne bi bio dužan vratiti dug drugomu kada ovoga drugoga muči požuda. Dakle, vraćanje duga je obveza zapovijedi.

Odgovaram: brak je ustanovljen osobito kao ispunjavanje dužnosti naravi. Zato se u njegovu činu mora opsluživati kretanje naravi prema kojemu hranidbena snaga pruža snazi rađanja samo ono što je višak onoga što se traži za očuvanje pojedinca: jer naravni red zahtijeva da stvar najprije bude usavršena u samoj sebi, a da poslije priopćuje od svoga savršenstva drugima: a to je također red ljubavi koji usavršuje narav. I stoga, budući da žena ima vlast nad svojim mužem samo u odnosu na snagu rađanja, a ne u odnosu na stvari usmjerene na očuvanje pojedinca, muž je dužan vratiti dug svojoj ženi, u stvarima koje se tiču rađanja djece, s dužnim obzirom međutim prema vlastitoj dobrobiti.

Odgovor na 1. prigovor: moguće je ispunjavanjem zapovijedi učiniti samoga sebe neprikladnim za vršenje svete dužnosti: tako sudac postaje iregularan osuđujući čovjeka na smrt. Na sličan način onaj tko vraća bračni dug, u ispunjavanju zapovijedi, postaje neprikladan za vršenje božanskih službi, ne zato što bi dotični čin bio grješan, nego zbog svoje tjelesne naravi. I tako, prema Učitelju (Sent. iv, D, 32), Jeronim govori samo o poslužiteljima Crkve, a ne o drugima koje bi trebalo prepustiti njihovoj vlastitoj prosudbi, jer se bez grijeha mogu bilo suzdržati iz štovanja, bilo primiti Tijelo Kristovo iz pobožnosti.

Odgovor na 2. prigovor: žena nema vlast nad muževljevim tijelom, osim onoliko koliko je u skladu s dobrobiti njegove osobe, kako je gore rečeno. Zato ako ona u svojim zahtjevima ide preko toga, to nije traženje duga, nego nepravedno iznuđivanje; i iz toga razloga muž nije dužan udovoljiti joj.

Odgovor na 3. prigovor: ako muž postane nesposoban za vraćanje duga zbog uzroka koji slijedi iz braka, primjerice zato što je već vratio dug pa ga nije u stanju vratiti, žena nema pravo ponovno tražiti, a čineći to ponaša se radije kao bludnica nego kao žena. Ali ako postane nesposoban zbog nekoga drugoga uzroka, tada ako je to zakonit uzrok, on nije obvezan, a ona ne može tražiti; no ako je to nezakonit uzrok, tada on griješi, a grijeh njegove žene, ako ona zbog toga upadne u bludništvo, donekle se može pripisati njemu. Stoga bi se trebao potruditi učiniti sve što može kako bi njegova žena ostala uzdržljiva.

Odgovor na 4. prigovor: guba poništava zaruke, ali ne i brak. Zato je žena dužna vratiti dug čak i gubavomu mužu. Ali nije dužna živjeti s njim, jer nije toliko izložena zarazi od bračnoga općenja koliko od neprestanoga suživota. A premda dijete rođeno od njih može biti bolesno, bolje je biti takav nego uopće ne postojati.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.