Suppl., q. 6, a. 4
Je li dopušteno ispovjediti grijeh za koji netko nije kriv
Prigovor 1. Čini se da je čovjeku dopušteno ispovjediti grijeh koji nije počinio. Jer, kako Grgur kaže (Regist. xii), „obilježje je dobre savjesti priznavati krivnju ondje gdje je nema“. Dakle, obilježje je dobre savjesti optuživati se za one grijehe koje čovjek nije počinio.
Prigovor 2. Nadalje, po poniznosti čovjek smatra sebe gorim od drugoga, za koga se zna da je grješnik, i u tome ga valja hvaliti. Ali čovjeku je dopušteno ispovjediti da je ono što misli da jest. Dakle, dopušteno je ispovjediti da je počinio teži grijeh nego što jest.
Prigovor 3. Nadalje, ponekad se sumnja o grijehu je li smrtni ili laki, u kojemu slučaju, čini se, čovjek bi ga trebao ispovjediti kao smrtnoga. Dakle, osoba ponekad mora ispovjediti grijeh koji nije počinila.
Prigovor 4. Nadalje, zadovoljština potječe iz ispovijedi. Ali čovjek može dati zadovoljštinu za grijeh koji nije počinio. Dakle, može i ispovjediti grijeh koji nije učinio.
Naprotiv, tko god kaže da je učinio ono što nije, govori neistinu. Nitko pak ne bi smio govoriti neistinu u ispovijedi, budući da je svaka neistina grijeh. Dakle, nitko ne bi smio ispovjediti grijeh koji nije počinio. Nadalje, na javnom sudu nitko ne bi trebao biti optužen za zločin koji se ne može dokazati pomoću valjanih svjedoka. Svjedok je pak na sudištu pokore savjest. Dakle, čovjek se ne bi smio optuživati za grijeh koji mu nije na savjesti.
Odgovaram: pokajnik bi svojom ispoviješću trebao obznaniti svoje stanje svojemu ispovjedniku. Onaj pak tko kaže svećeniku nešto drugo osim onoga što ima na savjesti, bilo to dobro ili zlo, ne obznanjuje svoje stanje svećeniku, nego ga skriva; stoga je njegova ispovijed bezvrijedna: i da bi bila djelotvorna, njegove se riječi moraju slagati s njegovim mislima, tako da ga njegove riječi optužuju samo za ono što mu je na savjesti.
Odgovor na 1. prigovor: Priznavanje krivnje ondje gdje je nema može se razumjeti na dva načina: prvo, kao odnošenje na supstanciju čina, i tada je to neistinito; jer obilježje je ne dobre, nego zabludjele savjesti priznavati da je učinio ono što nije učinio. Drugo, kao odnošenje na okolnosti čina, i tako je Grgurova izreka istinita, jer pravednik se boji da u bilo kojem činu koji je sam po sebi dobar ne bude nekoga nedostatka s njegove strane. Tako stoji pisano (Job 9,28): „Bojao sam se svih svojih djela“. Stoga je također obilježje dobre savjesti da se čovjek riječima optuži za taj strah koji drži u svojim mislima. Iz ovoga se može izvesti odgovor na 2. prigovor, budući da pravednik, koji je uistinu ponizan, smatra sebe gorim ne kao da je počinio čin koji je generički gori, nego zato što se boji da u onim stvarima za koje se čini da ih dobro čini, ne sagriješi teže iz oholosti.
Odgovor na 3. prigovor: kada čovjek sumnja je li određeni grijeh smrtni, dužan ga je ispovjediti dokle god ostaje u sumnji, jer smrtno griješi čineći ili propuštajući bilo što dok sumnja je li to smrtni grijeh, te tako prepušta stvar slučaju; i štoviše, izaziva opasnost ako propusti ispovjediti ono za što sumnja da može biti smrtni grijeh. Ne bi, međutim, smio tvrditi da je to bio smrtni grijeh, nego govoriti dvojbeno, prepuštajući presudu svećeniku, čiji je posao razlučiti što je guba, a što nije.
Odgovor na 4. prigovor: čovjek ne čini laž davanjem zadovoljštine za grijeh koji nije počinio, kao kada se netko ispovijeda za grijeh za koji misli da ga nije počinio. A ako spomene grijeh koji nije počinio, vjerujući da jest, on ne laže; stoga ne griješi, pod uvjetom da se njegova ispovijed o tome podudara s njegovom savješću.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.