Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 55, a. 8

Protežu li se njezini stupnjevi jednako daleko kao i stupnjevi krvnoga srodstva

Prigovor 1. Čini se da se stupnjevi tazbine ne protežu na isti način kao i stupnjevi krvnoga srodstva. Jer veza tazbine manje je jaka od veze krvnoga srodstva, budući da tazbina nastaje iz krvnoga srodstva u raznolikosti vrsta, kao iz nejednozvučnoga uzroka. No što je veza jača, to dulje traje. Dakle, veza tazbine ne traje do istoga broja stupnjeva kao krvno srodstvo.

Prigovor 2. Nadalje, ljudski bi zakon trebao oponašati Božji zakon. No prema Božjemu zakonu bili su zabranjeni određeni stupnjevi krvnoga srodstva, u kojima stupnjevima tazbina nije bila zapreka braku: kao što se vidi na primjeru bratove žene koju je čovjek mogao oženiti premda nije mogao oženiti njezinu sestru. Dakle, ni sada se zabrana tazbine i krvnoga srodstva ne bi trebala protezati na iste stupnjeve.

Naprotiv, žena je sa mnom povezana tazbinom samom činjenicom što je udana za mojega krvnoga srodnika. Dakle, u kojem je god stupnju njezin muž sa mnom u krvnom srodstvu, ona je sa mnom u tom istom stupnju po tazbini: pa bi se tako stupnjevi tazbine trebali računati u istom broju kao i stupnjevi krvnoga srodstva.

Odgovaram: budući da se stupnjevi tazbine računaju prema stupnjevima krvnoga srodstva, stupnjevi tazbine nužno moraju biti jednaki na broju onima krvnoga srodstva. Ipak, budući da je tazbina manja veza od krvnoga srodstva, kako nekoć tako i sada oprost se lakše podjeljuje u udaljenijim stupnjevima tazbine nego u udaljenim stupnjevima krvnoga srodstva.

Odgovor na 1. prigovor: činjenica da je veza tazbine manja od veze krvnoga srodstva uzrokuje razliku u vrsti srodstva, ali ne i u stupnjevima. Stoga ovaj razlog ne pogađa stvar.

Odgovor na 2. prigovor: čovjek nije mogao uzeti ženu svojega pokojnoga brata osim u slučaju kada je ovaj umro bez potomstva, kako bi podigao sjeme svomu bratu. To se tražilo u vrijeme kada se vjersko bogoštovlje širilo putem širenja tijela, što danas nije slučaj. Otuda je jasno da je on nije oženio takoreći u vlastitoj osobi, nego kao onaj tko popunjava mjesto svoga brata.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.