Suppl., q. 55, a. 3
Uzrokuje li se nezakonitim općenjem
Prigovor 1. Čini se da nezakonito općenje ne uzrokuje tazbinu. Jer tazbina je časna stvar. No časne stvari ne proizlaze iz onoga što je nečasno. Dakle, tazbina ne može biti uzrokovana nečasnim općenjem.
Prigovor 2. Nadalje, gdje postoji krvno srodstvo, ne može biti tazbine; budući da je tazbina odnos među osobama koji proizlazi iz tjelesnoga općenja i posve je lišen srodstva po krvi. No kad bi nezakonito općenje bilo uzrok tazbine, ponekad bi se dogodilo da čovjek sklopi tazbinu sa svojim krvnim srodnicima i sa samim sobom: primjerice kada je čovjek kriv za rodoskvrnuće s krvnom srodnicom. Dakle, tazbina nije uzrokovana nezakonitim općenjem.
Prigovor 3. Nadalje, nezakonito je općenje prema naravi ili protiv naravi. No tazbina nije uzrokovana protunaravnim nezakonitim općenjem, kako je odlučeno pravom (can. Extraordinaria, xxxv, qu. 2,3). Dakle, nije uzrokovana samo nezakonitim općenjem prema naravi.
Naprotiv, tko prione uz bludnicu, jedno je tijelo (1 Kor 6,16). No to je razlog zašto je brak uzrokovao tazbinu. Dakle, nezakonito općenje čini to iz istoga razloga. Nadalje, tjelesno je općenje uzrok tazbine, kako pokazuje definicija tazbine, koja glasi ovako: Tazbina je srodstvo osoba koje proizlazi iz tjelesnoga općenja i posve je lišeno srodstva po krvi. No tjelesno spajanje postoji čak i u nezakonitom općenju. Dakle, nezakonito općenje uzrokuje tazbinu.
Odgovaram: prema Filozofu (Ethic. viii, 12) za sjedinjenje muža i žene kaže se da je naravno prvenstveno radi rađanja potomstva, a sekundarno radi zajedništva poslova: od kojih prvo pripada braku po snazi tjelesnoga spajanja, a drugo utoliko što je brak zajednica usmjerena na zajednički život. No ono prvo nalazi se u svakom tjelesnom sjedinjenju gdje postoji miješanje sjemena, budući da takvo sjedinjenje može donijeti potomstvo, dok ovo drugo može nedostajati. Dosljedno tome, budući da je brak uzrokovao tazbinu utoliko što je bio tjelesno miješanje, slijedi da i nezakonito općenje uzrokuje tazbinu utoliko što ima nešto od naravnoga spajanja.
Odgovor na 1. prigovor: u nezakonitom općenju postoji nešto naravno što je zajedničko bludu i braku, i u tom pogledu ono uzrokuje tazbinu. Postoji također i nešto što je neuredno, čime se razlikuje od braka, i u tom pogledu ono ne uzrokuje tazbinu. Otuda tazbina ostaje časna, premda je njezin uzrok na neki način nečastan.
Odgovor na 2. prigovor: nema razloga zašto različiti odnosi ne bi bili u istom subjektu na temelju različitih stvari. Dosljedno tome, među dvjema osobama može postojati tazbina i krvno srodstvo, ne samo na temelju nezakonitoga nego i na temelju zakonitoga općenja: primjerice ako se moj krvni srodnik s očeve strane oženi mojom krvnom srodnicom s majčine strane. Otuda se u gornjoj definiciji riječi „koje je posve lišeno srodstva po krvi“ odnose na tazbinu kao takvu. Niti slijedi da čovjek time što opći sa svojom krvnom srodnicom sklapa tazbinu sa samim sobom, budući da tazbina, kao i krvno srodstvo, zahtijeva različitost subjekata, baš kao i sličnost.
Odgovor na 3. prigovor: u protunaravnom spajanju nema miješanja sjemena koje omogućuje rađanje: stoga slično općenje ne uzrokuje tazbinu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.