Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 55, a. 2

Ostaje li ona nakon smrti muža ili žene

Prigovor 1. Čini se da tazbina ne ostaje nakon smrti muža ili žene, između krvnih srodnika muža i žene ili obratno. Jer ako prestane uzrok, prestaje i učinak. No uzrok tazbine bio je brak, koji prestaje nakon muževljeve smrti, budući da je tada „žena... slobodna od zakona muža“ (Rim 7,2). Dakle, prestaje i spomenuta tazbina.

Prigovor 2. Nadalje, krvno je srodstvo uzrok tazbine. No krvno srodstvo muža s njegovim krvnim srodnicima prestaje njegovom smrću. Dakle, prestaje i ženina tazbina s njima.

Naprotiv, tazbina je uzrokovana krvnim srodstvom. No krvno srodstvo povezuje osobe za sva vremena dokle god žive. Dakle, to čini i tazbina: te dosljedno tome tazbina (između dviju osoba) ne prestaje razrješenjem braka smrću treće osobe.

Odgovaram: odnos prestaje na dva načina: na jedan način propašću svojega subjekta, na drugi način uklanjanjem svojega uzroka; tako sličnost prestaje kada jedan od sličnih subjekata umre, ili kada se ukloni kakvoća koja je uzrokovala sličnost. Postoje pak određeni odnosi kojima je uzrok djelovanje, ili trpljenje ili gibanje (Metaph. v, 20): a neki od njih uzrokovani su gibanjem, time što se nešto stvarno giba; takav je odnos između pokretača i pokrenutoga: neki od njih nastaju time što je nešto prilagođeno gibanju, primjerice odnosi između pokretačke snage i pokretljivoga, ili između gospodara i sluge; a neki od njih proizlaze iz toga što je nešto prethodno bilo pokrenuto, kao što je odnos između oca i sina, jer odnos među njima nije uzrokovan time što se (sin) sada rađa, nego time što je bio rođen. Sposobnost pak za gibanje i za to da se bude pokrenut prolazna je; dok je činjenica da je nešto bilo pokrenuto vječna, budući da ono što je bilo nikada ne prestaje biti ono što je bilo. Dosljedno tome, očinstvo i sinovstvo nikada se ne razrješuju uklanjanjem uzroka, nego samo propašću subjekta, to jest jednoga od subjekata. Isto vrijedi i za tazbinu, jer je ona uzrokovana time što su određene osobe bile sjedinjene, a ne time što su stvarno sjedinjene. Zato se ona ne ukida dokle god osobe među kojima je tazbina sklopljena ostaju na životu, premda umre osoba preko koje je sklopljena.

Odgovor na 1. prigovor: bračna veza uzrokuje tazbinu ne samo na temelju stvarnoga sjedinjenja, nego i na temelju toga što je sjedinjenje bilo ostvareno u prošlosti.

Odgovor na 2. prigovor: krvno srodstvo nije glavni uzrok tazbine, nego sjedinjenje s krvnim srodnikom, ne samo zato što to sjedinjenje postoji sada, nego zato što je postojalo. Stoga razlog ne dokazuje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.