Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 55, a. 1

Nastaje li tazbina iz ženidbe

Prigovor 1. Čini se da osoba ne sklapa tazbinu kroz brak krvnoga srodnika. Jer „uzrok zbog kojega je neka stvar takva još je više takav“. No žena nije povezana s muževljevim rodom osim po mužu. Budući da dakle ona ne sklapa tazbinu sa svojim mužem, ne sklapa je ni s muževljevim rodom.

Prigovor 2. Nadalje, ako su određene stvari odvojene jedna od druge, a nešto je povezano s jednom od njih, ne slijedi da je povezano s drugom. No krvni srodnici neke osobe odvojeni su jedni od drugih. Dakle, ne slijedi, ako je određena žena u braku s određenim čovjekom, da je ona stoga povezana sa svim njegovim rodom.

Prigovor 3. Nadalje, odnosi proizlaze iz toga što su određene stvari međusobno sjedinjene. No muževljev rod ne sjedinjuje se međusobno činjenicom što on uzima ženu. Dakle, oni ne stječu nikakav odnos tazbine.

Naprotiv, muž i žena postaju jedno tijelo. Dakle, ako je muž po tijelu u srodstvu sa svim svojim rodom, iz istoga će razloga njegova žena biti u srodstvu sa svima njima. Nadalje, to se dokazuje mjerodavnim navodima iznesenima u tekstu (Sent. iv, D, 41).

Odgovaram: određeno se naravno prijateljstvo temelji na naravnom zajedništvu. A naravno zajedništvo, prema Filozofu (Ethic. viii, 12), nastaje na dva načina; prvo, iz tjelesnoga rađanja; drugo, iz veze s uređenim tjelesnim rađanjem, zbog čega on kaže (Ethic. viii, 12) da je prijateljstvo muža prema ženi naravno. Dosljedno tome, baš kao što je neka osoba time što je povezana s drugom tjelesnim rađanjem vezana uz nju vezom naravnoga prijateljstva, tako se jedna osoba povezuje s drugom tjelesnim općenjem. No u tome je razlika što onaj tko je povezan s drugim tjelesnim rađanjem, kao sin s ocem, dijeli isto zajedničko stablo i krv, tako da je sin povezan s očevim rodom istom vrstom veze kao što je bio otac, naime vezom krvnoga srodstva, premda u drugom stupnju zato što je udaljeniji od stabla: dok onaj tko je povezan s drugim tjelesnim općenjem ne dijeli isto stablo, nego mu je takoreći izvanjski dodatak: odakle nastaje druga vrsta veze poznata pod nazivom „tazbina“. To je izraženo u stihu: Brak stvara novu vrstu veze, dok rođenje stvara novi stupanj, jer naime rođena je osoba u istoj vrsti srodstva, ali u drugom stupnju, dok tjelesnim općenjem ulazi u novu vrstu srodstva.

Odgovor na 1. prigovor: premda je uzrok moćniji od svojega učinka, ne slijedi uvijek da se isto ime može primijeniti na uzrok kao i na učinak, jer se ponekad ono što je u učinku nalazi u uzroku ne na isti nego na viši način; stoga se ne može primijeniti na uzrok i učinak pod istim imenom ili s istoga gledišta, kao što je slučaj sa svim jednozvučnim djelatnim uzrocima. Tako je dakle sjedinjenje muža i žene jače od sjedinjenja žene s muževljevim rodom, pa se ipak ne bi trebalo nazivati tazbinom, nego ženidbom koja je vrsta jedinstva; baš kao što je čovjek istovjetan sa samim sobom, ali ne sa svojim srodnikom.

Odgovor na 2. prigovor: krvni su srodnici na neki način odvojeni, a na neki način povezani; i s obzirom na njihovu povezanost događa se da je osoba koja je povezana s jednim od njih na neki način povezana sa svima njima. No zbog njihove odvojenosti i međusobne udaljenosti događa se da je osoba koja je s jednim od njih povezana na jedan način, s drugim povezana na drugi način, bilo što se tiče vrste veze bilo što se tiče stupnja.

Odgovor na 3. prigovor: nadalje, odnos ponekad proizlazi iz gibanja u objema krajnostima, primjerice očinstvo i sinovstvo, i takva je vrsta odnosa stvarno u objema krajnostima. Ponekad proizlazi iz gibanja samo jedne, a to se događa na dva načina. Na jedan način kada odnos proizlazi iz gibanja jedne krajnosti bez ikakva prethodnoga ili popratnoga gibanja druge krajnosti; kao kod Stvoritelja i stvorenja, osjetilnoga i osjetila, znanja i spoznatljivoga predmeta: i tada je odnos u jednoj krajnosti stvaran, a u drugoj samo misaon. Na drugi način kada odnos proizlazi iz gibanja jedne krajnosti bez ikakva popratnoga gibanja, ali ne bez prethodnoga gibanja druge; tako nastaje jednakost između dvojice ljudi porastom jednoga, a da drugi tada niti raste niti se smanjuje, premda je prethodno nekim gibanjem ili promjenom dosegnuo svoju stvarnu veličinu, tako da je taj odnos stvarno utemeljen u objema krajnostima. Isto je s krvnim srodstvom i tazbinom, jer odnos bratstva koji nastaje u odraslu djetetu rođenjem dječaka, biva uzrokovan bez ikakva njegova gibanja u to vrijeme, nego snagom onoga njegova prethodnog gibanja u kojemu je začet; stoga se u to vrijeme događa da u njemu nastaje rečeni odnos gibanjem drugoga. Isto tako, zato što taj čovjek vlastitim rođenjem potječe od istoga stabla kao i muž, u njemu nastaje tazbina s muževljevom ženom, bez ikakve nove promjene u njemu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.