Suppl., q. 54, a. 2
Razlikuje li se prikladno po stupnjevima i lozama
Prigovor 1. Čini se da se krvno srodstvo neprikladno razlikuje po stupnjevima i lozama. Jer loza krvnoga srodstva opisuje se kao „uređeni niz osoba povezanih krvlju, koje potječu od zajedničkoga pretka u različitim stupnjevima“. No krvno srodstvo nije ništa drugo doli niz takvih osoba. Dakle, loza krvnoga srodstva isto je što i krvno srodstvo. No neka se stvar ne bi trebala razlikovati po samoj sebi. Dakle, krvno srodstvo ne razlikuje se prikladno u loze.
Prigovor 2. Nadalje, ono po čemu se neka zajednička stvar dijeli ne bi se trebalo stavljati u definiciju te zajedničke stvari. No potjecanje se stavlja u gornju definiciju krvnoga srodstva. Dakle, krvno srodstvo ne može se dijeliti na uzlazne, silazne i pobočne loze.
Prigovor 3. Nadalje, linija se definira kao ono što je između dviju točaka. Ali dvije točke čine samo jedan stupanj. Dakle, jedna loza ima samo jedan stupanj, pa bi se iz toga razloga činilo da se krvno srodstvo ne bi trebalo dijeliti na loze i stupnjeve.
Prigovor 4. Nadalje, stupanj se definira kao „odnos između udaljenih osoba, po kojemu se spoznaje udaljenost među njima“. Budući da je, dakle, krvno srodstvo vrsta bliskosti, udaljenost među osobama prije je suprotstavljena krvnom srodstvu nego njegov dio.
Prigovor 5. Nadalje, ako se krvno srodstvo razlikuje i spoznaje po svojim stupnjevima, oni koji su u istom stupnju trebali bi biti jednako srodni. Ali to je lažno budući da su čovjekov prastric i pranećak u istom stupnju, a ipak nisu jednako srodni prema jednoj Dekretaliji (cap. Porro; cap. Parenteloe, 35, qu. v). Dakle, krvno srodstvo ne dijeli se ispravno na stupnjeve.
Prigovor 6. Nadalje, u običnim stvarima različiti stupanj proizlazi iz dodavanja jedne stvari drugoj, upravo kao što svaka dodatna jedinica čini drugu vrstu broja. Ipak dodavanje jedne osobe drugoj ne čini uvijek različiti stupanj krvnoga srodstva, budući da su otac i stric u istom stupnju krvnoga srodstva, jer stoje jedan pored drugoga. Dakle, krvno srodstvo ne dijeli se ispravno na stupnjeve.
Prigovor 7. Nadalje, ako su dvije osobe u srodstvu jedna s drugom, uvijek postoji ista mjera srodstva među njima, budući da je udaljenost od jedne krajnosti do druge ista u oba smjera. Ipak stupnjevi krvnoga srodstva nisu uvijek isti s obje strane, budući da je katkada jedan srodnik u trećem a drugi u četvrtom stupnju. Dakle, mjera krvnoga srodstva ne može se dostatno spoznati po njegovim stupnjevima.
Odgovaram: krvno srodstvo, kako je navedeno (čl. 1), jest izvjesna bliskost utemeljena na naravnom priopćavanju činom rađanja kojim se narav rasprostranjuje. Zato je prema Filozofu (Ethic. viii, 12) to priopćavanje trostruko. Jedno odgovara odnosu između uzroka i učinka, i to je krvno srodstvo oca prema sinu, zbog čega kaže da „roditelji ljube svoju djecu kao dio samih sebe“. Drugo odgovara odnosu učinka prema uzroku, i to je krvno srodstvo sina prema ocu, zbog čega kaže da „djeca ljube svoje roditelje kao bivajući sama nešto što svoje postojanje duguje njima“. Treće odgovara uzajamnom odnosu između stvari koje potječu od istoga uzroka, kao braća, „koja su rođena od istih roditelja“, kako on opet kaže (Ethic. viii, 12). I budući da pomak točke čini crtu [liniju], te budući da se za oca po rađanju može reći da silazi k svome sinu, otuda dolazi da u skladu s ova tri odnosa postoje tri loze krvnoga srodstva, naime „silazna“ loza koja odgovara prvom odnosu, „uzlazna“ loza koja odgovara drugom, i „pobočna“ loza koja odgovara trećem. Budući, međutim, da gibanje rasplođivanja ne počiva u jednome članu nego se nastavlja dalje, ishod je taj da se može pokazati na očeva oca i na sinova sina, i tako dalje, te prema različitim koracima koje činimo nalazimo različite stupnjeve u jednoj lozi. A videći da su stupnjevi neke stvari dijelovi te stvari, ne može biti stupnjeva bliskosti gdje nema bliskosti. Posljedično, istovjetnost i prevelika udaljenost dokidaju stupnjeve krvnoga srodstva; budući da nitko nije samome sebi srodnik ništa više nego što je samome sebi sličan: zbog kojega razloga nema stupnja krvnoga srodstva gdje je samo jedna osoba, nego samo kada se jedna osoba uspoređuje s drugom. Ipak, postoje različiti načini brojenja stupnjeva u različitim lozama. Jer stupanj krvnoga srodstva u uzlaznoj i silaznoj lozi stječe se iz činjenice da jedna od stranaka o čijem je krvnom srodstvu riječ potječe od druge. Zato je prema kanonskom kao i prema građanskom računanju osoba koja zauzima prvo mjesto, bilo u uzlaznoj bilo u silaznoj lozi, udaljena od određene osobe, recimo Petra, u prvom stupnju, na primjer otac i sin; dok je ona koja zauzima drugo mjesto u bilo kojem smjeru udaljena u drugom stupnju, na primjer djed, unuk i tako dalje. Ali krvno srodstvo koje postoji među osobama koje su u pobočnim lozama ne stječe se time što jedna potječe od druge, nego time što obje potječu od jednoga: zbog čega se stupnjevi krvnoga srodstva u ovoj lozi moraju računati u odnosu na jedno počelo odakle ono nastaje. Ovdje se, međutim, kanonsko i građansko računanje razlikuju: jer građansko računanje uzima u obzir silaženje od zajedničkoga stabla s obje strane, dok kanonsko računanje uzima u obzir samo jednu, onu naime na kojoj se nalazi veći broj stupnjeva. Otuda su prema građanskom računanju brat i sestra, ili dva brata, srodni u drugom stupnju, jer je svaki odijeljen od zajedničkoga stabla jednim stupnjem; i na sličan su način djeca dvaju braće udaljena jedno od drugoga u četvrtom stupnju. Ali prema kanonskom računanju, dva su brata srodna u prvom stupnju, budući da nijedan nije udaljen više od jednoga stupnja od zajedničkoga stabla: ali djeca jednoga brata udaljena su u drugom stupnju od drugoga brata, jer su na toj udaljenosti od zajedničkoga stabla. Otuda je, prema kanonskom računanju, za koliko god stupnjeva neka osoba bila udaljena od nekoga višega stupnja, toliko i nikada za manje udaljena od svake osobe koja potječe od toga stupnja, jer „uzrok zbog kojega je neka stvar takva još je više takav“. Zato premda su drugi potomci od zajedničkoga stabla srodni nekoj osobi zbog toga što ona potječe od zajedničkoga stabla, ti potomci druge grane ne mogu biti bliže srodni njoj nego što je ona zajedničkom stablu. Katkada je, međutim, neka osoba dalje srodna potomku sa zajedničkoga stabla nego što je ona sama zajedničkom stablu, jer ta druga osoba može biti dalje srodna zajedničkom stablu nego što je ona: a krvno se srodstvo mora računati prema daljemu stupnju.
Odgovor na 1. prigovor: ovaj se prigovor temelji na lažnoj premisi: jer krvno srodstvo nije niz, nego uzajamni odnos koji postoji između određenih osoba, čiji niz tvori lozu krvnoga srodstva.
Odgovor na 2. prigovor: Silaženje uzeto u općem smislu pripada svakoj lozi krvnoga srodstva, jer je tjelesno rađanje odakle veza krvnoga srodstva nastaje vrsta silaženja: ali posebna vrsta silaženja, naime od osobe o čijem je krvnom srodstvu riječ, čini silaznu lozu.
Odgovor na 3. prigovor: crta [linija] se može uzeti na dva načina. Katkada se uzima u pravom smislu za samu protežnost koja je prva vrsta neprekinute količine: i tako pravac sadrži u činu samo dvije točke koje ga omeđuju, ali beskonačno mnogo točaka u mogućnosti, od kojih ako se bilo koja u činu označi, crta se dijeli i postaje dva pravca. Ali katkada crta označava stvari koje su poredane u nizu, i tako imamo liniju i lik u brojevima, ukoliko jedinica dodana jedinici povlači za sobom broj. Tako svaka dodana jedinica čini stupanj u određenoj liniji: a isto je i s lozom krvnoga srodstva: zbog čega jedna loza sadrži nekoliko stupnjeva.
Odgovor na 4. prigovor: upravo kao što ne može biti sličnosti bez razlike, tako nema ni bliskosti bez udaljenosti. Otuda nije svaka udaljenost suprotstavljena krvnom srodstvu, nego takva koja isključuje bliskost krvnoga srodstva.
Odgovor na 5. prigovor: kao što se za bjelinu kaže da je veća na dva načina, na jedan način kroz jakost same kakvoće, na drugi način kroz veličinu površine, tako se i za krvno srodstvo kaže da je veće ili manje na dva načina. Prvo, intenzivno na temelju same naravi krvnoga srodstva: drugo, takoreći ekstenzivno, i tako se stupanj krvnoga srodstva mjeri osobama između kojih postoji rasplođivanje zajedničke krvi, i na taj se način razlikuju stupnjevi krvnoga srodstva. Zato se događa da je od dviju osoba srodnih jednoj osobi u istom stupnju krvnoga srodstva, jedna srodnija njoj od druge, ako razmatramo količinu krvnoga srodstva na prvi način: tako su čovjekov otac i brat srodni njemu u prvom stupnju krvnoga srodstva, jer ni u jednom slučaju nijedna osoba ne dolazi između; a ipak sa stajališta jakosti čovjekov je otac bliže srodan njemu nego njegov brat, budući da je njegov brat srodan njemu samo zato što je od istoga oca. Otuda što je neka osoba bliže zajedničkom pretku od kojega krvno srodstvo silazi, to je veće njezino krvno srodstvo premda nije u bližem stupnju. Na taj je način čovjekov prastric bliže srodan njemu nego njegov pranećak, premda su u istom stupnju.
Odgovor na 6. prigovor: premda su čovjekov otac i stric u istom stupnju s obzirom na korijen krvnoga srodstva, budući da su obojica odijeljeni jednim stupnjem od djeda, ipak s obzirom na osobu o čijem je krvnom srodstvu riječ, oni nisu u istom stupnju, budući da je otac u prvom stupnju, dok stric ne može biti bliže od drugoga stupnja, u kojemu stoji djed.
Odgovor na 7. prigovor: dvije su osobe uvijek srodne u istom stupnju jedna s drugom, premda nisu uvijek udaljene u istom broju stupnjeva od zajedničkoga pretka, kako je gore objašnjeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.