Suppl., q. 54, a. 1
Je li krvno srodstvo ispravno definirano od strane nekih
Prigovor 1. Čini se da neki neprikladno definiraju krvno srodstvo kako slijedi: „Krvno srodstvo jest veza sklopljena između osoba koje potječu od istoga zajedničkoga pretka tjelesnim rađanjem“. Jer svi ljudi potječu od istoga zajedničkoga pretka, naime Adama, tjelesnim rađanjem. Dakle, ako je gornja definicija krvnoga srodstva točna, svi bi ljudi bili povezani krvnim srodstvom: što je netočno.
Prigovor 2. Nadalje, veza postoji samo između stvari koje su u skladu jedna s drugom, budući da veza sjedinjuje. No nema većega sklada među osobama poteklima od zajedničkoga pretka nego što postoji među drugim ljudima, budući da se slažu u vrsti ali se razlikuju u broju, upravo kao što se i drugi ljudi razlikuju. Dakle, krvno srodstvo nije veza.
Prigovor 3. Nadalje, tjelesno se rađanje, prema Filozofu (De Gener. Anim. ii, 19), ostvaruje iz viška hrane [Usp. FP, pit. 119, čl. 2]. No taj višak ima više zajedničkoga s onim što se jede, budući da se slaže s njim u supstanciji, nego s onim tko jede. Budući da, dakle, ne nastaje nikakva veza krvnoga srodstva između osobe rođene iz sjemena i onoga što ona jede, neće biti ni ikakve veze srodstva između nje i osobe od koje je rođena tjelesnim rađanjem.
Prigovor 4. Nadalje, Laban je rekao Jakovu (Post 29,14): „Ti si moja kost i moje tijelo“, zbog srodstva među njima. Dakle, takvo bi se srodstvo trebalo nazivati srodstvom po tijelu, a ne srodstvom po krvi [consanguinitas].
Prigovor 5. Nadalje, tjelesno je rađanje zajedničko ljudima i životinjama. No nikakva se veza krvnoga srodstva ne stječe među životinjama iz tjelesnoga rađanja. Dakle, nema je ni među ljudima.
Odgovaram: prema Filozofu (Ethic. iii [viii], 11, 12) „svako se prijateljstvo temelji na nekoj vrsti zajedništva“. I budući da je prijateljstvo spona ili sjedinjenje, slijedi da se zajedništvo koje je uzrok prijateljstva naziva „vezom“. Zato se s obzirom na bilo koju vrstu zajedništva određene osobe nazivaju kao da su međusobno povezane: tako govorimo o sugrađanima koji su povezani zajedničkim političkim životom, o suborcima koji su povezani zajedničkim vojničkim poslom, a na isti način za one koji su povezani zajedništvom naravi kaže se da su povezani krvlju [consanguinei]. Otuda je u gornjoj definiciji „veza“ uključena kao rod krvnoga srodstva; „osobe koje potječu od istoga zajedničkoga pretka“, a koje su tako povezane zajedno, jesu subjekt ove veze; dok se „tjelesno rađanje“ spominje kao njezino podrijetlo.
Odgovor na 1. prigovor: djelatna se sila ne prima u oruđe u istom stupnju savršenstva kakav ima u glavnom djelatniku. I budući da je svaki pokrenuti pokretač oruđe, slijedi da snaga prvoga pokretača u određenom rodu, kada se rastegne kroz mnoge posredne pokretače, naposljetku zataji, te dopire do nečega što je pokrenuto a nije pokretač. No snaga začetnika pokreće ne samo s obzirom na ono što pripada vrsti, nego i s obzirom na ono što pripada pojedincu, zbog čega je dijete nalik roditelju čak i u akcidentima a ne samo u specifičnoj naravi. Pa ipak ta individualna snaga oca nije tako savršena u sinu kao što je bila u ocu, a još manje u unuku, i tako dalje opada: tako da naposljetku prestaje i ne može ići dalje. Budući da, dakle, krvno srodstvo nastaje time što se ta snaga priopćava mnogima bivajući prenesena na njih od jedne osobe rađanjem, ono se malo-pomalo samo uništava, kako kaže Izidor (Etym. ix). Posljedično, pri definiranju krvnoga srodstva ne smijemo uzeti dalekoga zajedničkoga pretka nego najbližega, čija snaga još uvijek ostaje u onima koji potječu od njega.
Odgovor na 2. prigovor: iz rečenoga je jasno da se krvni srodnici slažu ne samo u specifičnoj naravi, nego i u onoj snazi svojstvenoj pojedincu koja se prenosi od jednoga na mnoge: ishod čega jest da je dijete katkada nalik ne samo svome ocu, nego i svome djedu ili svojim dalekim precima (De Gener. Anim. iv, 3).
Odgovor na 3. prigovor: sličnost više ovisi o obliku po kojemu neka stvar jest u činu, nego o tvari po kojoj je neka stvar u mogućnosti: na primjer, drveni ugljen ima više zajedničkoga s vatrom nego sa stablom od kojega je drvo posječeno. Na sličan način hrana koju je hranidbena moć već preobrazila u supstanciju nahranjene osobe ima više zajedničkoga s nahranjenim subjektom nego s onim iz čega je hrana uzeta. Argument bi, međutim, stajao prema mišljenju onih koji su tvrdili da je cjelokupna narav neke stvari iz njezine tvari i da su svi oblici akcidenti: što je lažno.
Odgovor na 4. prigovor: krv je ono što se neposredno mijenja u sjeme, kako je dokazano u De Gener. Anim. i, 18. Otuda se veza sklopljena tjelesnim rađanjem prikladnije naziva krvnim srodstvom nego srodstvom po tijelu. To što se katkada jedan srodnik naziva tijelom drugoga jest zato što je krv koja se preobražava u čovjekovo sjeme ili u menstrualnu tekućinu u mogućnosti tijelo i kost.
Odgovor na 5. prigovor: neki kažu da je razlog zašto se veza krvnoga srodstva stječe među ljudima kroz tjelesno rađanje, a ne među drugim životinjama, taj što je sve što pripada istini ljudske naravi u svim ljudima bilo u našem prvom roditelju: što se ne odnosi na druge životinje. Ali prema tome, bračno krvno srodstvo nikada ne bi došlo do kraja. Međutim, gornja je teorija oborena u Drugoj knjizi (Sent. ii, D, 30: FP, pit. 119, čl. 1). Zato moramo odgovoriti da je razlog tomu taj što životinje nisu međusobno sjedinjene u zajedništvu prijateljstva rađanjem mnogih od jednoga neposrednoga roditelja, kao što je slučaj s ljudima, kako je gore rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.