Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 45, a. 5

Čini li privola dana potajno riječima koje izražavaju sadašnjost brak

Prigovor 1. Čini se da privola dana potajno riječima sadašnjosti ne stvara brak. Jer stvar koja je u vlasti jedne osobe ne prenosi se na vlast druge bez privole osobe u čijoj je vlasti bila. No djeva je u vlasti svoga oca. Dakle, ona se ne može brakom prenijeti na muževu vlast bez privole svoga oca. Zato ako se privola dade potajno, čak i ako bi bila izražena riječima sadašnjosti, neće biti braka.

Prigovor 2. Nadalje, u pokori, baš kao i u ženidbi, naš je čin takoreći bitan za sakrament. No sakrament pokore ne biva potpun osim posredovanjem poslužiteljâ Crkve, koji su djelitelji sakramenata. Dakle, niti se brak ne može usavršiti bez svećenikova blagoslova.

Prigovor 3. Nadalje, Crkva ne zabranjuje da se krštenje podijeli potajno, budući da se može krstiti privatno ili javno. No Crkva zabranjuje sklapanje tajnih brakova (cap. Cum inhibitio, De clandest. despons.). Dakle, oni se ne mogu sklopiti potajno.

Prigovor 4. Nadalje, brak ne mogu sklopiti oni koji su u srodstvu u drugome stupnju, jer je Crkva to zabranila. No Crkva je također zabranila tajne brakove. Dakle, oni ne mogu biti valjani brakovi.

Naprotiv, ako je dan uzrok, slijedi učinak. No dostatan uzrok ženidbe jest privola izražena riječima sadašnjosti. Dakle, bilo da se to učini javno ili privatno, ishod je brak. Nadalje, gdje god postoji dužna tvar i dužni oblik sakramenta, ondje je sakrament. No u tajnom braku postoji dužna tvar, budući da postoje osobe koje mogu zakonito ugovoriti, i dužni oblik, budući da postoje riječi sadašnjosti koje izražavaju privolu. Dakle, postoji pravi brak.

Odgovaram: baš kao što su u drugim sakramentima određene stvari bitne za sakrament, pa ako se ispuste nema sakramenta, dok određene stvari pripadaju svečanom slavlju sakramenta, pa ako se one ispuste sakrament je ipak valjano izvršen, premda je grijeh ispustiti ih; tako isto i privola izražena riječima sadašnjosti među osobama zakonito sposobnim za ugovaranje stvara brak, jer su ta dva uvjeta bitna za sakrament; dok sve ostalo pripada svečanom slavlju sakramenta, kao ono što se čini kako bi se brak prikladnije sklopio. Zato ako se to ispusti, to je pravi brak, premda ugovorne stranke griješe, osim ako nemaju zakonit razlog za ispriku [tajni brakovi od tada su proglašeni nevaljanima na Tridentskom saboru (sess. xxiv); valja imati na umu da kroz čitavu raspravu o braku sveti Toma navodi kanonsko pravo svojega doba].

Odgovor na 1. prigovor: Djeva je u očevoj vlasti ne kao ropkinja bez vlasti nad vlastitim tijelom, nego kao kći, radi odgoja. Zato, ukoliko je slobodna, može se predati u vlast drugoga bez očeve privole, baš kao što sin ili kći, budući da su slobodni, mogu stupiti u redovništvo bez privole svojih roditelja.

Odgovor na 2. prigovor: u pokori naš čin, premda bitan za sakrament, ne dostaje za proizvođenje neposrednoga učinka sakramenta, naime oproštenja grijehâ, te je dosljedno tome nužno da posreduje svećenikov čin kako bi se sakrament usavršio. No u ženidbi naši su čini dostatan uzrok za proizvođenje neposrednoga učinka, a to je bračna veza, jer tko god ima pravo raspolagati sobom može se obvezati drugome. Dosljedno tome, svećenikov blagoslov ne traži se za ženidbu kao bitan za sakrament.

Odgovor na 3. prigovor: također je zabranjeno primiti krštenje drukčije doli od svećenika, osim u slučaju nužde. No ženidba nije nužan sakrament: i dosljedno tome usporedba ne stoji. Međutim, tajni su brakovi zabranjeni zbog zlih posljedica kojima podliježu, budući da se često događa da je jedna od stranaka kriva za prijevaru u takvim brakovima; često također pribjegavaju drugim svadbama kada se pokaju što su se prenagljeno vjenčali; i mnoga druga zla proizlaze iz toga, osim što u njima ima nečega sramotnog.

Odgovor na 4. prigovor: tajni brakovi nisu zabranjeni kao da su protivni bitnim stvarima braka, na isti način kao brakovi nezakonitih osoba, koji su nedolična tvar za ovaj sakrament; i otuda nema usporedbe.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.