Suppl., q. 45, a. 4
Čini li privola dana riječima koje izražavaju sadašnjost, bez nutarnje privole, pravi brak izvana
Prigovor 1. Čini se da čak i u odsutnosti nutarnje privole brak biva sklopljen privolom izraženom riječima sadašnjosti. Jer „prijevara i lukavstvo nikomu ne smiju koristiti“, prema pravu (cap. Ex Tenore, De Rescrip., cap. Si Vir, De cognat. spir.). No onaj tko daje privolu riječima bez privole u srcu čini prijevaru. Dakle, to mu ne bi smjelo koristiti oslobađanjem od bračne veze.
Prigovor 2. Nadalje, misaona privola jedne osobe ne može biti poznata drugoj, osim ukoliko je izražena riječima. Ako dakle izražavanje riječima nije dostatno, a nutarnja se privola traži u objema strankama, nijedna od njih neće moći znati da je uistinu vjenčana s drugom; i dosljedno tome kad god se posluži brakom, počinit će blud.
Prigovor 3. Nadalje, ako se dokaže da je čovjek pristao uzeti određenu ženu za suprugu riječima sadašnjega vremena, prisiljen je pod prijetnjom izopćenja uzeti je za svoju ženu, čak i ako bi rekao da mu je nedostajala misaona privola, bez obzira na to što je poslije možda sklopio brak s drugom ženom riječima koje izražavaju privolu u sadašnjosti. No to ne bi bio slučaj kada bi misaona privola bila nužna za brak. Dakle, ona se ne traži.
Naprotiv, Inocent III. veli u Dekretalu (cap. Tua Nos, De Spons. et matr.) s obzirom na ovaj slučaj: „Druge stvari ne mogu upotpuniti bračnu vezu u odsutnosti privole“. Nadalje, nakana je nužna u svim sakramentima. No onaj tko ne pristaje u srcu nema nakanu sklopiti brak; i stoga ne sklapa brak.
Odgovaram: vanjsko pranje stoji u istom odnosu prema krštenju kao i izražavanje riječi prema ovome sakramentu, kako je gore rečeno (čl. 2). Zato baš kao što netko, kada bi primio vanjsko pranje s nakanom ne da primi sakrament, nego da postupi u šali ili prijevari, ne bi bio kršten; tako isto izražavanje riječi bez nutarnje privole ne stvara brak.
Odgovor na 1. prigovor: ovdje postoje dvije stvari, naime nedostatak privole, što mu koristi na sudištu njegove savjesti tako da nije vezan bračnom vezom, premda ne i na sudištu Crkve gdje se sudi prema dokazima, i prijevara u riječima, koja mu ne koristi, niti na sudištu njegove savjesti niti na sudištu Crkve, budući da u obama biva kažnjen za to.
Odgovor na 2. prigovor: ako misaona privola nedostaje u jednoj od stranaka, ni na jednoj strani nema braka, budući da se brak sastoji u uzajamnom združivanju, kako je gore rečeno (pit. 44, čl. 1). Ipak se može vjerovati da po svoj prilici nema prijevare osim ako ne postoje očiti znakovi za to; jer o svakome moramo pretpostaviti dobro, osim ako ne postoji dokaz o suprotnome. Dosljedno tome, stranka u koje nema prijevare ispričana je od grijeha zbog neznanja.
Odgovor na 3. prigovor: u takvu slučaju Crkva ga prisiljava da se drži svoje prve žene, jer Crkva sudi prema vanjskom izgledu; niti je prevarena u pravednosti ili pravu, premda je prevarena u činjenicama slučaja. Ipak bi takav čovjek trebao radije podnijeti izopćenje negoli se vratiti svojoj prvoj ženi; ili bi pak trebao otići daleko u drugu zemlju.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.