Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 40, a. 7

Je li ruho poslužiteljâ prikladno ustanovljeno od strane Crkve

Prigovor 1. Čini se da ruho poslužiteljâ nije prikladno ustanovljeno u Crkvi. Jer poslužitelji Novoga zavjeta više su obvezani na čistoću nego što su bili poslužitelji Staroga zavjeta. No među ruhom Staroga zavjeta bile su gaće kao znak čistoće. Mnogo više dakle trebale bi one imati mjesto među ruhom crkvenih poslužiteljâ.

Prigovor 2. Nadalje, svećeništvo Novoga zavjeta dostojnije je od svećeništva Staroga. No svećenici Staroga zavjeta imali su mitre, koje su znak dostojanstva. Dakle, i svećenici Novoga zavjeta trebali bi ih imati.

Prigovor 3. Nadalje, svećenik je bliži redovima poslužiteljâ nego biskupski red. No biskup rabi ruho poslužiteljâ, naime dalmatiku, koja je đakonovo ruho, i tuniku, koja je podđakonovo. Mnogo više dakle trebali bi ih rabiti jednostavni svećenici.

Prigovor 4. Nadalje, u Starom zakonu prvosvećenik je nosio efod [naramenik, to jest preko ramena], koji je označavao breme evanđelja, kako primjećuje Beda (De Tabernac. iii). No to naročito spada na naše prvosvećenike. Dakle, oni bi trebali nositi efod.

Prigovor 5. Nadalje, „Nauk i Istina“ bili su upisani na „naprsniku“ koji su nosili prvosvećenici Staroga zavjeta. No istina je ponajpače objavljena u Novom zakonu. Dakle, to priliči prvosvećenicima Novoga zakona.

Prigovor 6. Nadalje, zlatna pločica na kojoj je bilo napisano najdivnije ime Božje bila je najdivniji od ukrasa Staroga zakona. Dakle, ona je naročito trebala biti prenesena u Novi zakon.

Prigovor 7. Nadalje, stvari koje poslužitelji Crkve nose izvana znakovi su nutarnje vlasti. No nadbiskup nema drugu vrstu vlasti doli biskup, kako je gore rečeno (čl. 6). Dakle, on ne bi trebao imati palij koji drugi biskupi nemaju.

Prigovor 8. Nadalje, punina vlasti prebiva u rimskom prvosvećeniku. No on nema pastirski štap. Dakle, drugi biskupi ne bi ga trebali imati.

Odgovaram: ruho poslužiteljâ označava prikladnosti koje se od njih traže za rukovanje božanskim stvarima. I budući da se određene stvari traže od svih, a neke se traže od viših koje se tako ne iziskuju od nižih poslužitelja, zato je određeno ruho zajedničko svim poslužiteljima, dok neko pripada samo višim poslužiteljima. U skladu s time priliči svim poslužiteljima nositi „oplećak“ [amikt] koji pokriva ramena, označujući time hrabrost u vršenju božanskih službi za koje su određeni; i „albu“, koja označava čist život, te „pojas“, koji označava obuzdavanje tijela. No podđakon povrh toga nosi „manipul“ na lijevoj ruci; to označava brisanje i najmanjih ljaga, budući da je manipul vrsta rupca za brisanje lica; jer oni prvi bivaju pripušteni rukovanju svetim stvarima. Oni također imaju „usku tuniku“, koja označava nauk Kristov; zbog čega su u Starom zakonu zvonca visjela s nje, a podđakoni prvi bivaju pripušteni naviještanju nauka Novoga zakona. Đakon povrh toga ima „stolu“ preko lijevoga ramena, kao znak da je određen za posluživanje u samim sakramentima, i „dalmatiku“ (koja je široko ruho, tako nazvano jer je prvi put ušlo u uporabu u Dalmaciji), kako bi se označilo da je on prvi postavljen za dijeljenje sakramenata: jer on dijeli krv, a pri dijeljenju valja biti darežljiv. No u slučaju svećenika „stola“ visi s obaju ramena, da se pokaže kako je primio punu vlast dijeljenja sakramenata, a ne kao poslužitelj drugoga čovjeka, zbog čega stola doseže sve do dolje. On također nosi „misnicu“, koja označava ljubav, jer on je taj koji posvećuje sakrament ljubavi, naime euharistiju. Biskupi imaju devet uresa osim onih koje ima svećenik; to su „čarape, sandale, subcinctorium, tunika, dalmatika, mitra, rukavice, prsten i pastirski štap“, jer postoji devet stvari koje oni mogu, a svećenici ne mogu činiti, naime rediti klerike, blagoslivljati djevice, posvećivati biskupe, polagati ruke, posvećivati crkve, raščinjavati klerike, slaviti sinode, posvećivati krizmu, blagoslivljati ruho i posuđe. Možemo također reći da „čarape“ označavaju njegov uspravan hod; „sandale“ koje pokrivaju stopala, njegov prezir prema zemaljskim stvarima; „subcinctorium“ koji povezuje stolu s albom, njegovu ljubav prema čestitosti; „tunika“, ustrajnost, jer se za Josipa kaže (Post 37,23) da je imao dugu tuniku, „talaričnu“, jer je sezala dolje do gležanja [talos], koji označavaju kraj života; „dalmatika“, darežljivost u djelima milosrđa; „rukavice“, razboritost u djelovanju; „mitra“, poznavanje obaju Zavjeta, iz kojega razloga ima dva roga; „pastirski štap“, njegovu pastirsku skrb, kojom ima sabirati zalutale (to je označeno zavojem na vrhu štapa), podupirati slabe (to je označeno drškom štapa) i poticati trome (to je označeno šiljkom na dnu štapa). Otuda stih: „Sabiri, podupiri, potiči zalutale, slabe i trome“. „Prsten“ označava sakramente one vjere kojom je Crkva zaručena s Kristom. Jer biskupi su zaručeni s Crkvom namjesto Krista. Nadalje, nadbiskupi imaju „palij“ u znak svoje povlaštene vlasti, jer on označava zlatni lanac koji su oni koji su se pravo borili običavali primati.

Odgovor na 1. prigovor: svećenicima Staroga zakona bila je naložena suzdržljivost samo za vrijeme njihova posluživanja radi njihove službe. Zato su kao znak čistoće koju su tada morali obdržavati nosili gaće dok su prinosili žrtve. No poslužiteljima Novoga zavjeta naložena je trajna suzdržljivost; i tako usporedba ne stoji.

Odgovor na 2. prigovor: Mitra nije bila znak dostojanstva, jer je bila vrsta kape, kako veli Jeronim (Ep. ad Fabiol.). Ali dijadem koji je bio znak dostojanstva bio je dan samo prvosvećenicima, kao što je sada mitra.

Odgovor na 3. prigovor: vlast poslužiteljâ prebiva u biskupu kao njihovu izvoru, ali ne u svećeniku, jer on ne podjeljuje te redove. Zato biskup, radije nego svećenik, nosi to ruho.

Odgovor na 4. prigovor: umjesto efoda oni nose stolu, koja ima isto označavanje kao i efod.

Odgovor na 5. prigovor: Palij zauzima mjesto „naprsnika“.

Odgovor na 6. prigovor: umjesto te pločice naš prvosvećenik nosi križ, kako veli Inocent III. (De Myst. Miss. i), baš kao što su gaće zamijenjene sandalama, lanena haljina albom, pojas pasom, duga ili talarična haljina tunikom, efod oplećkom, „naprsnik“ palijem, dijadem mitrom.

Odgovor na 7. prigovor: premda nema drugu vrstu vlasti, on ima istu vlast potpunije; pa stoga, kako bi se označilo to savršenstvo, prima palij koji ga okružuje sa svih strana.

Odgovor na 8. prigovor: Rimski se prvosvećenik ne služi pastirskim štapom zato što je Petar poslao svoj da povrati u život nekoga učenika koji je poslije postao biskupom Triera. Zato u trierskoj biskupiji Papa nosi štap, ali ne drugdje; ili je to pak znak da on nema ograničenu vlast, što je označeno zavojem štapa.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.