Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 40, a. 6

Može li u Crkvi postojati ikakva vlast iznad episkopata

Prigovor 1. Čini se da u Crkvi ne može biti nitko viši od biskupâ. Jer svi su biskupi nasljednici apostolâ. No vlast tako dana jednomu od apostola, naime Petru (Mt 16,19), bila je dana svim apostolima (Iv 20,23). Dakle, svi su biskupi jednaki, i jedan nije iznad drugoga.

Prigovor 2. Nadalje, obred bi Crkve trebao biti više suobličen židovskom obredu nego obredu poganâ. No razlikovanje biskupskoga dostojanstva i postavljanje jednoga nad drugoga uveli su pogani, kako stoji u tekstu (Sent. iv, D, 24); a ničega takvoga nije bilo u Starom zakonu. Dakle, niti u Crkvi jedan biskup ne bi trebao biti iznad drugoga.

Prigovor 3. Nadalje, viša se vlast ne može podijeliti od strane niže, niti jednaka od strane jednake, jer „bez ikakva prigovora, manje biva blagoslovljeno od većega [Vulg.: ‚boljega‘]“; zato svećenik ne posvećuje biskupa niti svećenika, nego biskup posvećuje svećenika. No biskup može posvetiti bilo kojega biskupa, budući da čak i biskup Ostije posvećuje Papu. Dakle, biskupsko je dostojanstvo jednako u svim stvarima, i dosljedno tome jedan biskup ne bi trebao biti podložan drugome, kako stoji u tekstu (Sent. iv, D, 24).

Naprotiv, čitamo na Carigradskom saboru: „U skladu s Pismima te odredbama i definicijama kanona, častimo presvetoga biskupa drevnoga Rima kao prvoga i najvećega među biskupima, a nakon njega biskupa Carigrada“. Dakle, jedan je biskup iznad drugoga. Nadalje, blaženi Ćiril, biskup aleksandrijski, kaže: „Da ostanemo udovi naše apostolske glave, prijestolja rimskih prvosvećenika, od kojih nam je dužnost tražiti što imamo vjerovati i što držati, časteći ga, moleći ga iznad drugih; jer njegovo je koriti, ispravljati, postavljati, odrješivati i vezati namjesto Onoga koji je to isto prijestolje podigao, i koji puninu svojega nije dao nikomu drugome doli njemu samome, pred kojim po božanskom pravu svi prigibaju glavu, a prvaci su svijeta poslušni kao samome Gospodinu našemu Isusu Kristu“. Dakle, biskupi su nekome podložni čak i po božanskom pravu.

Odgovaram: gdje god postoji više vlasti usmjerenih prema jednoj svrsi, mora postojati jedna opća vlast nad posebnim vlastima, jer u svim krepostima i činima red odgovara redu njihovih svrha (Ethic. i, 1, 2). No zajedničko je dobro više božansko od pojedinačnoga dobra. Zato iznad upravne vlasti koja smjera na pojedinačno dobro mora postojati opća upravna vlast s obzirom na zajedničko dobro, inače ne bi bilo povezanosti prema jednom cilju. Budući dakle da je cijela Crkva jedno tijelo, potrebno je, ako se to jedinstvo ima očuvati, da postoji upravna vlast s obzirom na cijelu Crkvu, iznad biskupske vlasti kojom se upravlja svakom pojedinačnom Crkvom, a to je vlast Pape. Dosljedno tome, oni koji niječu tu vlast nazivaju se raskolnicima kao oni koji uzrokuju podjelu u jedinstvu Crkve. Nadalje, između jednostavnoga biskupa i Pape postoje drugi stupnjevi časti koji odgovaraju stupnjevima sjedinjenja, u pogledu kojih jedna zajednica ili zajedništvo uključuje drugu; tako zajednica jedne pokrajine uključuje zajednicu jednoga grada, a zajednica kraljevstva uključuje zajednicu jedne pokrajine, i zajednica cijeloga svijeta uključuje zajednicu jednoga kraljevstva.

Odgovor na 1. prigovor: premda je vlast vezanja i odrješivanja bila dana svim apostolima zajednički, ipak, kako bi se naznačio određeni red u toj vlasti, dana je ponajprije samome Petru, da se pokaže kako ta vlast mora sići od njega na druge. Iz toga mu je razloga rekao u jednini: „Učvrsti svoju braću“ (Lk 22,32), i: „Pasi ovce moje“ (Iv 21,17), to jest prema Krizostomu: „Budi ti predstojnik i glava svojoj braći namjesto mene, da oni, stavljajući tebe na moje mjesto, propovijedaju i potvrđuju tebe po cijelome svijetu dok ti sjediš na svojemu prijestolju“.

Odgovor na 2. prigovor: židovski se obred nije širio po raznim kraljevstvima i pokrajinama, nego je bio ograničen na jedan narod; stoga nije bilo potrebe razlikovati razne prvosvećenike pod onim koji je imao vrhovnu vlast. Ali obred Crkve, poput onoga u pogana, proširen je po raznim narodima; i dosljedno tome u ovome je pogledu nužno da ustrojstvo Crkve bude slično obredu pogana, a ne onomu Židova.

Odgovor na 3. prigovor: svećeničku vlast nadilazi biskupska vlast, kao vlast druge vrste; no biskupsku nadilazi papinska vlast kao vlast iste vrste. Stoga biskup može izvršiti svaki hijerarhijski čin koji može i Papa; dok svećenik ne može izvršiti svaki čin koji može biskup u podjeljivanju sakramenata. Zato su glede stvari koje pripadaju biskupskom redu svi biskupi jednaki, i iz toga razloga svaki biskup može posvetiti drugoga biskupa.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.