Suppl., q. 34, a. 3
Je li on sakrament
Prigovor 1. Čini se da red nije sakrament. Jer sakrament je, prema Hugu od sv. Viktora (De Sacram. i), „tvarni element“. Red pak ne označava ništa te vrste, nego prije odnos ili vlast; budući da je red dio vlasti prema Izidoru. Dakle, on nije sakrament.
Prigovor 2. Nadalje, sakramenti se ne tiču proslavljene Crkve. Ipak red je ondje, kao u anđelima. Dakle, on nije sakrament.
Prigovor 3. Nadalje, kao što se duhovna vlast, koja je red, daje putem posvećenja, tako se daje i svjetovna vlast, budući da se i kraljevi pomazuju, kako je gore navedeno (pit. 19, čl. 3, ad 2). Ali kraljevska vlast nije sakrament. Dakle, nije ni red o kojem sada govorimo.
Naprotiv, svi ga spominju među sedam sakramenata Crkve. Nadalje, „uzrok po kojem je neka stvar takva, još je više takav“. Red je pak uzrok tome da čovjek bude djelitelj drugih sakramenata. Dakle, red ima više razloga da bude sakrament nego ostali.
Odgovaram: kako je gore navedeno (pit. 29, čl. 1; TP, pit. 60), sakrament nije ništa drugo doli posvećenje podijeljeno čovjeku s nekim vanjskim znakom. Stoga, budući da se primanjem redova čovjeku podjeljuje posvećenje vidljivim znakovima, jasno je da je red sakrament.
Odgovor na 1. prigovor: iako red svojim imenom ne izražava tvarni element, ne podjeljuje se bez nekoga tvarnoga elementa.
Odgovor na 2. prigovor: vlast mora nužno biti razmjerna svrsi za koju je namijenjena. Priopćavanje božanskih stvari, što je svrha radi koje se duhovna vlast daje, ne ostvaruje se među anđelima pomoću osjetilnih znakova, kao što je slučaj među ljudima. Otuda se duhovna vlast koja je red ne podjeljuje anđelima vidljivim znakovima, kao ljudima. Stoga je red sakrament među ljudima, ali ne i među anđelima.
Odgovor na 3. prigovor: nije svaki blagoslov ili posvećenje dano ljudima sakrament, jer i redovnici i opati bivaju blagoslovljeni, a ipak takvi blagoslovi nisu sakramenti, i na sličan način nije ni pomazanje kralja; jer se takvim blagoslovima ljudi ne određuju za dijeljenje božanskih sakramenata, kao blagoslovom reda. Otuda usporedba ne stoji.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.