Suppl., q. 32, a. 5
Treba li se u ovome sakramentu pomazati čitavo tijelo
Prigovor 1. Čini se da bi se u ovome sakramentu trebalo pomazati čitavo tijelo. Jer, prema Augustinu (De Trin. vi, 6), „čitava je duša u svakom dijelu tijela“. Ovaj se sakrament pak daje ponajprije kako bi izliječio dušu. Dakle, čitavo bi tijelo trebalo biti pomazano.
Prigovor 2. Nadalje, lijek bi se trebao primijeniti na dio pogođen bolešću. Ali ponekad je bolest opća i pogađa čitavo tijelo, kao što to čini groznica. Dakle, čitavo bi tijelo trebalo biti pomazano.
Prigovor 3. Nadalje, u krštenju se čitavo tijelo uranja pod vodu. Dakle, u ovome bi sakramentu čitavo tijelo trebalo biti pomazano.
Naprotiv, stoji obred koji se obdržava diljem Crkve, prema kojemu se u ovome sakramentu bolesnik pomazuje samo na određenim utvrđenim dijelovima tijela.
Odgovaram: ovaj nam je sakrament prikazan pod oblikom ozdravljenja. Tjelesno se ozdravljenje pak mora postići primjenom lijeka, ne na čitavo tijelo, nego na one dijelove gdje se nalazi korijen bolesti. Dosljedno tome, i sakramentalno pomazanje trebalo bi se primijeniti samo na one dijelove u kojima je ukorijenjena duhovna bolest.
Odgovor na 1. prigovor: iako je čitava duša, što se tiče njezine biti, u svakom dijelu tijela, nije što se tiče njezinih moći koje su korijeni grješnih činâ. Otuda se određeni utvrđeni dijelovi moraju pomazati, oni naime u kojima moći imaju svoje postojanje.
Odgovor na 2. prigovor: lijek se ne primjenjuje uvijek na dio pogođen bolešću, nego, s većim razlogom, na dio gdje se nalazi korijen bolesti.
Odgovor na 3. prigovor: krštenje se daje pod oblikom pranja: a tjelesno pranje čisti samo onaj dio na koji se primjenjuje; iz toga se razloga krštenje primjenjuje na čitavo tijelo. Drugačije je s bolesničkim pomazanjem iz gore navedenoga razloga.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.