Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 32, a. 3

Treba li se podijeliti luđacima i maloumnima

Prigovor 1. Čini se da bi se ovaj sakrament trebao dati luđacima i maloumnima. Jer te su bolesti pune opasnosti i brzo uzrokuju smrt. Kada postoji opasnost pak, vrijeme je za primjenu lijeka. Dakle, ovaj sakrament, koji je bio namijenjen kao lijek ljudskoj slabosti, trebao bi se dati takvim ljudima.

Prigovor 2. Nadalje, krštenje je veći sakrament od ovoga. Krštenje se pak podjeljuje ludim ljudima, kako je gore navedeno (TP, pit. 68, čl. 12). Dakle, i ovaj bi se sakrament trebao dati njima.

Naprotiv, ovaj se sakrament ne bi trebao dati nikomu osim onima koji ga prepoznaju. To se pak ne primjenjuje na luđake i maloumne. Dakle, ne bi se trebao dati njima.

Odgovaram: pobožnost primatelja, osobna zasluga posvećenoga službenika i opće zasluge čitave Crkve od velikoga su značaja za primanje učinka ovoga sakramenta. To je bjelodano iz činjenice da se oblik ovoga sakramenta izriče putem molitve. Stoga se ne bi trebao dati onima koji ga ne mogu prepoznati, a osobito luđacima i maloumnima, koji bi mogli obeskrijepiti sakrament svojim uvredljivim ponašanjem, osim ako nemaju svijetle trenutke, kada bi bili sposobni prepoznati sakrament, jer tada bi se sakrament trebao dati djeci isto u tome stanju.

Odgovor na 1. prigovor: iako su takvi ljudi ponekad u smrtnoj opasnosti, ipak im se lijek ne može primijeniti, radi njihova nedostatka pobožnosti. Otuda im se ne bi trebao dati.

Odgovor na 2. prigovor: krštenje ne zahtijeva pokret slobodne volje, jer se daje ponajprije kao lijek za istočni grijeh, koji se u nama ne oduzima pokretom slobodne volje. S druge strane, ovaj sakrament zahtijeva pokret slobodne volje; stoga usporedba ne stoji. Štoviše, krštenje je nužan sakrament, dok bolesničko pomazanje nije.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.