Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 29, a. 7

Ima li ovaj sakrament ikakav oblik

Prigovor 1. Čini se da ovaj sakrament nema oblik. Zato što, budući da se djelotvornost sakramenata izvodi iz njihova ustanovljenja, kao i iz njihova oblika, ovaj potonji mora nužno odrediti ustanovitelj sakramenta. Ali nema nikakva zapisa da su oblik ovoga sakramenta ustanovili ili Krist ili apostoli. Dakle, ovaj sakrament nema oblik.

Prigovor 2. Nadalje, sve što je bitno za sakrament obdržava se svugdje na isti način. Ništa pak nije tako bitno za sakrament koji ima oblik kao sam taj oblik. Dakle, kako u ovome sakramentu nema oblika koji svi općenito rabe, budući da su različite riječi u uporabi, čini se da ovaj sakrament nema oblik.

Prigovor 3. Nadalje, u krštenju nikakav oblik nije potreban osim za posvećenje tvari, jer voda je „posvećena riječju života kako bi oprala grijeh“, kako Hugo tvrdi (De Sacram. ii). Tvar ovoga sakramenta pak već je posvećena. Dakle, ne treba nikakav oblik riječi.

Naprotiv, Učitelj kaže (Sent. iv, D, 1) da se svaki sakrament Novoga zakona sastoji od stvari i riječi. Riječi su pak sakramentalni oblik. Dakle, budući da je ovo sakrament Novoga zakona, čini se da ima oblik. Nadalje, to se potvrđuje obredom Opće Crkve, koja rabi određene riječi pri podjeljivanju ovoga sakramenta.

Odgovaram: neki su držali da nikakav oblik nije bitan za ovaj sakrament. To se, međutim, čini štetnim za učinak ovoga sakramenta, budući da svaki sakrament označava svoj učinak. Tvar je pak neodređena s obzirom na svoj učinak, te dosljedno tome ne može biti određena na bilo koji pojedinačni učinak osim oblikom riječi. Otuda u svim sakramentima Novoga zakona, budući da oni čine ono što označavaju, moraju nužno postojati stvari i riječi. Štoviše, čini se da Jakov (5,14-15) pripisuje svu snagu ovoga sakramenta molitvi, koja je njegov oblik, kako ćemo navesti dalje (ad 2; čl. 8, 9). Stoga se prethodno mišljenje čini drskim i pogrješnim; i iz toga razloga trebali bismo držati s općim mišljenjem da ovaj, kao i svi drugi sakramenti, ima određen oblik.

Odgovor na 1. prigovor: Sveto pismo predlaže se svima podjednako: i tako bi oblik krštenja, koje mogu podijeliti svi, trebao biti izražen u Svetome pismu, kao i oblik euharistije, koji s obzirom na taj sakrament izražava vjeru koja je nužna za spasenje. Oblici drugih sakramenata pak nisu sadržani u Svetome pismu, nego su ih Crkvi predali apostoli, koji su ih primili od Gospodina našega, kako Apostol izjavljuje (1 Kor 11,23): „Jer ja primih od Gospodina što vam i predadoh“, itd.

Odgovor na 2. prigovor: Riječi koje su bitne za oblik, naime molitvu prošnje, govore svi; ali druge riječi koje pripadaju njegovoj valjanoj kakvoći ne govore svi.

Odgovor na 3. prigovor: tvar krštenja ima određeno vlastito posvećenje iz samoga dodira tijela našega Spasitelja; ali oblik riječi posvećuje je tako da ima posvećujuću silu. Na sličan način, kada je tvar ovoga sakramenta bila posvećena u samoj sebi, zahtijeva posvećenje u svojoj uporabi, kako bi mogla stvarno posvećivati.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.