Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 29, a. 5

Treba li ulje biti posvećeno

Prigovor 1. Čini se da ulje ne mora biti posvećeno. Zato što postoji posvećenje u uporabi ovoga sakramenta, posredstvom oblika riječi. Dakle, drugo posvećenje jest suvišno ako se primijeni na tvar.

Prigovor 2. Nadalje, djelotvornost i označavanje sakramenata jesu u samoj njihovoj tvari. Ali označavanje učinka ovoga sakramenta prikladno je ulju radi njegovih naravnih svojstava, a njegova djelotvornost duguje se božanskom ustanovljenju. Dakle, njegova tvar ne treba biti posvećena.

Prigovor 3. Nadalje, krštenje je savršeniji sakrament od bolesničkoga pomazanja. Ali, što se tiče bitnih dijelova sakramenta, krsna tvar ne treba nikakvo posvećenje. Dakle, ni tvar bolesničkoga pomazanja ne treba biti posvećena.

Naprotiv, u svim drugim pomazanjima tvar je prethodno posvećena. Budući da je, dakle, ovaj sakrament pomazanje, zahtijeva posvećenu tvar.

Odgovaram: neki drže da je puko ulje tvar ovoga sakramenta, te da se sam sakrament usavršava u posvećenju ulja od biskupa. Ali to je očito lažno budući da smo dokazali raspravljajući o euharistiji da se samo taj sakrament sastoji u posvećenju tvari (pit. 2, čl. 1, ad 2). Moramo stoga reći da se ovaj sakrament sastoji u samome pomazanju, baš kao što se krštenje sastoji u pranju, i da je tvar ovoga sakramenta posvećeno ulje. Tri se razloga mogu navesti zašto je posvećena tvar potrebna u ovome sakramentu i u određenim drugima. Prvi je da se sva sakramentalna djelotvornost izvodi od Krista: stoga su oni sakramenti kojima se On sam koristio crpili svoju djelotvornost iz Njegove uporabe istih, baš kao što je, dodirom svoga tijela, podijelio silu preporođenja vodama. Ali On se nije koristio ovim sakramentom, niti ikakvim tjelesnim pomazanjem, stoga se u svim pomazanjima traži posvećena tvar. Drugi je razlog što ovaj sakrament podjeljuje puninu milosti, tako da oduzme ne samo grijeh nego i ostatke grijeha, te tjelesnu bolest. Treći je razlog što njegov učinak na tijelo, naime tjelesno zdravlje, nije uzrokovan naravnim svojstvom tvari; stoga mora crpiti tu djelotvornost iz toga što je posvećeno.

Odgovor na 1. prigovor: prvo posvećenje posvećuje tvar u samoj sebi, ali drugo gleda prije na uporabu tvari promatrane kao one koja stvarno proizvodi svoj učinak. Stoga nijedno nije suvišno, jer i oruđa primaju svoju djelotvornost od majstora, i kada su načinjena, i kada se rabe za djelovanje.

Odgovor na 2. prigovor: djelotvornost koju sakrament crpi iz svoga ustanovljenja primjenjuje se na ovu pojedinačnu tvar kada je posvećena. Odgovor na 3. prigovor sabire se iz onoga što je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.