Suppl., q. 29, a. 3
Je li ovaj sakrament ustanovio Krist
Prigovor 1. Čini se da ovaj sakrament nije ustanovio Krist. Jer u Evanđelju se spominje ustanovljenje onih sakramenata koje je Krist ustanovio, na primjer euharistije i krštenja. Ali bolesničko se pomazanje ne spominje. Dakle, nije ga ustanovio Krist.
Prigovor 2. Nadalje, Učitelj izričito kaže (Sent. iv, D, 23) da su ga ustanovili apostoli. Dakle, Krist ga nije sam ustanovio.
Prigovor 3. Nadalje, Krist je pokazao sakramente koje je ustanovio, kao u slučaju euharistije i krštenja. Ali ovaj sakrament nije podijelio nikomu. Dakle, nije ga sam ustanovio.
Naprotiv, sakramenti Novoga zakona izvrsniji su od onih Staroga zakona. Ali sve sakramente Staroga zakona ustanovio je Bog. Dakle, mnogo više svi sakramenti Novoga zakona duguju svoje ustanovljenje samome Kristu. Nadalje, donijeti ustanovu i ukloniti je pripada istoj vlasti. Crkva pak, koja uživa istu vlast u nasljednicima apostola kakvu su sami apostoli posjedovali, ne može dokinuti sakrament bolesničkoga pomazanja. Dakle, apostoli ga nisu ustanovili, nego sam Krist.
Odgovaram: o ovoj točki postoje dva mišljenja. Jer neki drže da ovaj sakrament i potvrdu nije ustanovio sam Krist, nego ih je On prepustio da ih ustanove apostoli; iz razloga što se ta dva sakramenta, radi punine milosti podijeljene u njima, nisu mogla ustanoviti prije poslanja Duha Svetoga u savršenoj punini. Otuda su oni sakramenti Novoga zakona na takav način da nisu bili predoznačeni u Starome zakonu. Ali taj dokaz nije vrlo uvjerljiv, budući da, kao što je Krist, prije svoje muke, obećao poslanje Duha Svetoga u Njegovoj punini, tako je mogao i ustanoviti ove sakramente. Stoga drugi drže da je sam Krist ustanovio sve sakramente, ali da je sam objavio neke, koji predstavljaju veću teškoću našemu vjerovanju, dok je neke pridržao da ih objave apostoli, kao što su bolesničko pomazanje i potvrda. To se mišljenje čini utoliko vjerojatnijim što sakramenti pripadaju temelju Zakona, stoga njihovo ustanovljenje pripada zakonodavcu; osim toga, oni crpe svoju djelotvornost iz svoga ustanovljenja, koju djelotvornost daje samo Bog.
Odgovor na 1. prigovor: Gospodin naš učinio je i rekao mnoge stvari koje nisu zabilježene u Evanđelju. Jer evanđelisti su nastojali prenijeti ponajprije one stvari koje su bile nužne za spasenje ili su se ticale izgradnje crkvenoga zdanja. Otuda su prenijeli Kristovo ustanovljenje krštenja, pokore, euharistije i redova, prije nego bolesničkoga pomazanja i potvrde, koji nisu nužni za spasenje, niti se tiču izgradnje ili podjele Crkve. No kao činjenica, pomazanje koje su izvršili apostoli spominje se u Evanđelju (Mk 6,13) gdje se kaže da su „mazali uljem mnoge nemoćnike“.
Odgovor na 2. prigovor: Učitelj kaže da su ga ustanovili apostoli zato što nam je njegovo ustanovljenje postalo poznato naukom apostolâ.
Odgovor na 3. prigovor: Krist nije pokazao nijedan sakrament osim onoga koji je primio kao primjer; ali nije mogao biti primatelj pokore i bolesničkoga pomazanja, budući da u Njemu nije bilo grijeha: otuda ih nije pokazao.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.