Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 29, a. 2

Je li ono jedan sakrament

Prigovor 1. Čini se da bolesničko pomazanje nije jedan sakrament. Zato što jedinstvo stvari ovisi o njezinoj tvari i obliku, budući da bitak i jedinstvo potječu iz istoga izvora. Oblik se ovoga sakramenta pak izgovara nekoliko puta tijekom jednoga podjeljivanja, a tvar se primjenjuje na pomazanika s obzirom na različite dijelove njegova tijela. Dakle, to nije jedan sakrament.

Prigovor 2. Nadalje, samo je pomazanje sakrament, jer bi bilo apsurdno reći da je ulje sakrament. Ali postoji više pomazanja. Dakle, postoji više sakramenata.

Prigovor 3. Nadalje, jedan bi sakrament trebao izvršiti jedan posvećeni službenik. Ali mogao bi se dogoditi slučaj da se bolesničko pomazanje ne može podijeliti od jednoga posvećenog službenika: tako ako svećenik umre nakon prvoga pomazanja, drugi bi svećenik morao nastaviti s ostalima. Dakle, bolesničko pomazanje nije jedan sakrament.

Naprotiv, kako se uranjanje odnosi prema krštenju, tako se pomazanje odnosi prema ovome sakramentu. Ali više uranjanja samo su jedan sakrament krštenja. Dakle, više pomazanja u bolesničkom pomazanju također su jedan sakrament. Nadalje, ako ne bi bilo jedan sakrament, tada nakon prvoga pomazanja ne bi bilo bitno za savršenstvo sakramenta da se izvrši drugo pomazanje, budući da svaki sakrament ima savršen bitak sam po sebi. Ali to nije istinito. Dakle, to je jedan sakrament.

Odgovaram: strogo govoreći, stvar je jedna brojčano na tri načina. Prvo, kao nešto nedjeljivo, što nije niti stvarno niti potencijalno višestruko, kao točka i jedinstvo. Drugo, kao nešto neprekinuto, što je stvarno jedno, ali potencijalno višestruko, kao crta. Treće, kao nešto potpuno, što je sastavljeno od više dijelova, kao kuća, koja je, na neki način, više stvari, čak i stvarno, premda te višestruke stvari idu zajedno prema stvaranju jedne. Na taj se način za svaki sakrament kaže da je jedna stvar, ukoliko su mnoge stvari koje su sadržane u jednom sakramentu ujedinjene zajedno sa svrhom označavanja ili uzrokovanja jedne stvari, jer sakrament je znak učinka koji proizvodi. Stoga, kada jedna radnja dostaje za savršeno označavanje, jedinstvo se sakramenta sastoji samo u toj radnji, kako se može vidjeti u potvrdi. Kada pak označavanje sakramenta može biti i u jednoj i u više radnji, tada sakrament može biti potpun i u jednoj i u više radnji, baš kao i krštenje u jednomu uranjanju i u trima, budući da se pranje koje je označeno u krštenju može dovršiti jednim uranjanjem i s više njih. Ali kada se savršeno označavanje ne može izraziti osim posredstvom više radnji, tada su te višestruke radnje bitne za savršenstvo sakramenta, kao što se očituje u euharistiji, jer se okrjepa tijela koja označava okrjepu duše može postići samo pomoću jela i pića. Isto je i u ovome sakramentu, jer se izlječenje unutarnjih rana ne može savršeno označiti osim primjenom lijeka na različite izvore rana. Otuda je više radnji bitno za savršenstvo ovoga sakramenta.

Odgovor na 1. prigovor: jedinstvo potpune cjeline ne uništava se radi raznolikosti tvari ili oblika u dijelovima te cjeline. Tako je bjelodano da nema niti iste tvari niti istoga oblika u mesu i u kostima od kojih je jedan čovjek sastavljen. Na sličan način također, u sakramentu euharistije i u ovome sakramentu, raznolikost tvari i oblika ne uništava jedinstvo sakramenta.

Odgovor na 2. prigovor: iako su te radnje višestruke jednostavno, ipak su ujedinjene zajedno u jednoj potpunoj radnji, naime pomazanju svih vanjskih osjetila, odakle nastaje unutarnja bolest.

Odgovor na 3. prigovor: iako u euharistiji, ako svećenik umre nakon posvećenja kruha, drugi svećenik može nastaviti s posvećenjem vina, počevši ondje gdje je onaj drugi stao, ili može početi iznova sa svježom tvari, u bolesničkom pomazanju ne može početi iznova, nego bi uvijek trebao nastaviti, jer pomazati isti dio drugi put proizvelo bi toliki učinak kao da bi netko posvetio hostiju drugi put, što se nipošto ne bi smjelo činiti. Niti mnoštvo posvećenih službenika uništava jedinstvo ovoga sakramenta, jer oni djeluju samo kao oruđa, a jedinstvo kovačeva rada ne uništava se time što se on služi s nekoliko čekića.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.