Suppl., q. 29, a. 1
Je li bolesničko pomazanje sakrament
Prigovor 1. Čini se da bolesničko pomazanje nije sakrament. Jer kao što se ulje rabi na bolesnima, tako se rabi i na katekumenima. Ali pomazanje katekumena uljem nije sakrament. Dakle, nije ni bolesničko pomazanje bolesnih uljem.
Prigovor 2. Nadalje, sakramenti Staroga zakona bili su slike sakramenata Novoga zakona. Ali u Starome zakonu nije bilo slike bolesničkoga pomazanja. Dakle, ono nije sakrament Novoga zakona.
Prigovor 3. Nadalje, prema Dioniziju (Eccl. Hier. iii, v) svaki sakrament smjera ili na čišćenje, ili na prosvjetljivanje, ili na usavršavanje. Bolesničko pomazanje pak ne smjera niti na čišćenje, niti na prosvjetljivanje, jer se to pripisuje samo krštenju, niti na usavršavanje, jer prema Dioniziju (Eccl. Hier. ii), to pripada potvrdi i euharistiji. Dakle, bolesničko pomazanje nije sakrament.
Naprotiv, sakramenti Crkve dostatno nadoknađuju čovjekove nedostatke s obzirom na svako životno stanje. Ništa pak drugo osim bolesničkoga pomazanja ne čini to za one koji odlaze iz ovoga života. Dakle, ono je sakrament. Nadalje, sakramenti nisu ni više ni manje doli duhovni lijekovi. Bolesničko je pomazanje pak duhovni lijek, budući da koristi za oproštenje grijehâ, prema Jak 5,15. Dakle, ono je sakrament.
Odgovaram: među vidljivim radnjama Crkve, neke su sakramenti, kao krštenje, a neke sakramentali, kao zaklinjanje. Razlika je među njima ta što je sakrament radnja Crkve koja doseže do glavnoga učinka namjeravanoga u podjeljivanju sakramenata, dok je sakramental radnja koja, premda ne doseže do toga učinka, ipak biva usmjerena prema toj glavnoj radnji. Učinak namjeravan u podjeljivanju sakramenata pak jest izlječenje bolesti grijeha: stoga stoji pisano (Iz 27,9): „Ovo je sav plod, da se grijeh... oduzme“. Budući da, dakle, bolesničko pomazanje doseže do ovoga učinka, kako je jasno iz riječi Jakovljevih, i nije određeno za ijedan drugi sakrament kao njegov dodatak, bjelodano je da bolesničko pomazanje nije sakramental, nego sakrament.
Odgovor na 1. prigovor: ulje kojim se pomazuju katekumeni ne prenosi im oproštenje grijehâ svojim pomazanjem, jer to pripada krštenju. Ono ih, međutim, raspolaže za primanje krštenja, kako je gore navedeno (TP, pit. 71, čl. 3). Otuda to pomazanje nije sakrament kao što je bolesničko pomazanje.
Odgovor na 2. prigovor: ovaj sakrament pripravlja čovjeka za slavu neposredno, budući da se daje onima koji odlaze iz ovoga života. I kako pod Starim zakonom još nije bilo vrijeme za ulazak u slavu, jer „Zakon nikoga [Vulg.: ‚ništa‘] nije priveo k savršenstvu“ (Heb 7,19), tako ovaj sakrament nije u njemu trebao biti predoznačen nekim odgovarajućim sakramentom, kao slikom iste vrste. Ipak, bio je donekle izdaleka predoznačen svim ozdravljenjima zabilježenima u Starome zavjetu.
Odgovor na 3. prigovor: Dionizije ne spominje bolesničko pomazanje, kao ni pokoru, ni ženidbu, jer nije imao nakanu rješavati ikakvo pitanje o sakramentima, osim ukoliko služe ilustriranju uređenoga rasporeda crkvene hijerarhije, s obzirom na posvećene službenike, njihova djelovanja i primatelje. Ipak, budući da bolesničko pomazanje podjeljuje milost i oproštenje grijehâ, nema sumnje da posjeduje prosvjetljujuću i čisteću moć, baš kao i krštenje, premda ne tako obilnu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.