Suppl., q. 19, a. 5
Imaju li zli svećenici djelotvornu upotrebu ključeva
Prigovor 1. Čini se da zli svećenici nemaju upotrebu ključeva. Jer u odlomku gdje se upotreba ključeva podjeljuje apostolima (Iv 20,22-23), obećan je dar Duha Svetoga. No zli ljudi nemaju Duha Svetoga. Dakle, oni nemaju upotrebu ključeva.
Prigovor 2. Nadalje, nijedan mudri kralj ne povjerava svojemu neprijatelju raspolaganje svojim blagom. No upotreba se ključeva sastoji u dijeljenju blaga Kralja nebeskoga, Koji je sama Mudrost. Dakle, zli, koji su Njegovi neprijatelji zbog grijeha, nemaju upotrebu ključeva.
Prigovor 3. Nadalje, Augustin kaže (De Bapt. v, 21) da Bog „daje sakrament milosti čak i po zlim ljudima, ali samu milost samo po Sebi ili po svojim svetima“. Otuda On oprašta grijeh sam po Sebi, ili po onima koji su udovi Golubice. No otpuštenje grijeha jest upotreba ključeva. Dakle, grješnici, koji nisu „udovi Golubice“, nemaju upotrebu ključeva.
Prigovor 4. Nadalje, molitva zloga svećenika ne može ostvariti pomirenje, jer, kako kaže Grgur (Pastor. i, 11), „ako se neprihvatljiva osoba pošalje da posreduje, gnjev se izaziva na još veću strogost“. No upotreba ključeva uključuje svojevrsno posredovanje, kako se vidi u obliku odrješenja. Dakle, zli svećenici ne mogu djelotvorno upotrebljavati ključeve.
Naprotiv, nijedan čovjek ne može znati je li drugi čovjek u stanju milosti. Ako dakle nitko ne bi mogao upotrebljavati ključeve u davanju odrješenja osim ako je u stanju milosti, nitko ne bi znao da je bio odriješen, što bi bilo vrlo nedolično. Nadalje, zloća poslužitelja ne može poništiti darežljivost njegova gospodara. No svećenik nije ništa više od poslužitelja. Dakle, on svojom zloćom ne može oduzeti od nas dar koji je Bog dao po njemu.
Odgovaram: baš kao što dioništvo u obliku koji treba unijeti u učinak ne čini da neka stvar bude glazbalo, tako ni gubitak toga oblika ne priječi da se ta stvar upotrebljava kao glazbalo. Posljedično, budući da je čovjek samo glazbalo u upotrebi ključeva, ma koliko zbog grijeha bio lišen milosti kojom se grijesi opraštaju, on ipak nipošto nije lišen upotrebe ključeva.
Odgovor na 1. prigovor: dar Duha Svetoga potreban je za upotrebu ključeva, ne kao nuždan za tu svrhu, nego zato što je nedolično za korisnika da ih upotrebljava bez njega, premda onaj tko im se podvrgava prima njihov učinak.
Odgovor na 2. prigovor: zemaljski kralj može biti prevaren i obmanut u pogledu svoga blaga, pa stoga ne povjerava svojemu neprijatelju raspolaganje njime. No Kralj nebeski ne može biti prevaren, jer sve smjera na Njegovu vlastitu slavu, čak i zloupotreba ključeva od strane nekih, jer On može izvući dobro iz zla i proizvesti mnoge dobre učinke po zlim ljudima. Otuda usporedba ne stoji.
Odgovor na 3. prigovor: Augustin govori o otpuštenju grijeha utoliko što sveti ljudi surađuju u tome, ne po snazi ključeva, nego po zasluzi prikladnosti. Otuda on kaže da Bog podjeljuje sakramente čak i po zlim ljudima, a među druge sakramente valja ubrojiti odrješenje koje je upotreba ključeva: ali da po „udovima Golubice“, to jest svetim ljudima, On daje oproštenje grijeha, utoliko što oprašta grijehe zbog njihova posredovanja. Mogli bismo također odgovoriti da pod „udovima Golubice“ on misli na sve koji nisu odcijepljeni od Crkve, jer oni koji primaju sakramente od njih primaju milost, dok oni koji primaju sakramente od onih koji su odcijepljeni od Crkve ne primaju milost, jer čine grijeh čineći tako, osim u slučaju krštenja, koje se u slučajevima nužde može primiti čak i od onoga tko je izopćen.
Odgovor na 4. prigovor: molitva koju zli svećenik prinosi za svoj vlastiti račun nije djelotvorna: ali ona koju prinosi kao poslužitelj Crkve jest djelotvorna po Kristovoj zasluzi. Ipak, na oba načina svećenikova molitva treba koristiti onima koji su mu podložni.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.