Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 19, a. 4

Imaju li sveti ljudi koji nisu svećenici ključeve ili njihovu upotrebu

Prigovor 1. Čini se da sveti ljudi, čak i oni koji nisu svećenici, imaju upotrebu ključeva. Jer odrješivanje i vezivanje, koji su učinci ključeva, crpe svoju djelotvornost iz zasluge Kristove Muke. No Kristovoj su Muci najviše suobličeni oni koji slijede Krista, trpeći strpljivošću i drugim krepostima. Dakle, čini se da čak i ako nemaju svećenički red, oni mogu vezivati i odrješivati.

Prigovor 2. Nadalje, pisano je (Heb 7,7): „Uopće nema dvojbe: veći blagoslivlja manjega [Vulg.: ‚bolji‘]“. No „u duhovnim stvarima“, prema Augustinu (De Trin. vi, 8), „biti bolji znači biti veći“. Dakle, oni koji su bolji, to jest koji imaju više ljubavi, mogu blagoslivljati druge odrješujući ih. Otuda slijedi isti zaključak.

Naprotiv, „Djelovanje pripada onomu što ima moć“, kako Filozof kaže (De Somno et Vigil. i). No ključ, koji je duhovna vlast, pripada samo svećenicima. Dakle, samo su svećenici mjerodavni imati upotrebu ključeva.

Odgovaram: postoji ova razlika između glavnoga i glazbalnoga djelatnika, što ovaj potonji ne proizvodi, u učinku, vlastitu sličnost, nego sličnost glavnoga djelatnika, dok glavni djelatnik proizvodi vlastitu sličnost. Posljedično, neka stvar postaje glavni djelatnik time što ima oblik koji može ponovno proizvesti u drugome, dok se glazbalni djelatnik ne ustrojava tako, nego time što ga primjenjuje glavni djelatnik kako bi proizveo određeni učinak. Budući dakle da je u činu ključeva glavni djelatnik po autoritetu Krist kao Bog, a po zasluzi Krist kao čovjek [Za kasnije učenje sv. Tome o ovoj točki, usp. TP, pit. 48, čl. 6; FS, pit. 112, čl. 1, ad 1], slijedi da je zbog same punine božanske dobrote u Njemu i savršenosti Njegove milosti On mjerodavan vršiti čin ključeva. Ali drugi čovjek nije mjerodavan vršiti taj čin kao glavni djelatnik, budući da niti može dati drugomu čovjeku milost kojom se grijesi otpuštaju, niti može dostatno zaslužiti, tako da on nije ništa više od glazbalnoga djelatnika. Posljedično se primatelj učinka ključeva suobličuje ne onomu tko upotrebljava ključeve, nego Kristu. Stoga, ma koliko milosti čovjek imao, on ne može proizvesti učinak ključeva, osim ako nije postavljen u tu svrhu primanjem redova.

Odgovor na 1. prigovor: baš kao što između glazbala i učinka postoji potreba za sličnošću ne sličnoga oblika, nego prikladnosti u glazbalu za učinak, tako je i s obzirom na glazbalo i glavnoga djelatnika. Ono prvo je sličnost između svetih ljudi i trpećega Krista, niti im to podjeljuje upotrebu ključeva.

Odgovor na 2. prigovor: premda puki čovjek ne može zaslužiti milost za drugoga čovjeka po dostojnosti, ipak zasluga jednoga čovjeka može surađivati u spasenju drugoga. Otuda postoji dvostruki blagoslov. Jedan proistječe od pukoga čovjeka, kao zaslužan po vlastitom činu: taj blagoslov može podijeliti svaka sveta osoba u kojoj Krist prebiva po svojoj milosti, utoliko što nadvisuje u dobroti osobu koju blagoslivlja. Drugi je blagoslov kada čovjek blagoslivlja primjenjujući blagoslov glazbalno po Kristovoj zasluzi, a to zahtijeva izvrsnost reda, a ne kreposti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.