Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 19, a. 3

Imaju li samo svećenici ključeve

Prigovor 1. Čini se da ne samo svećenici imaju ključeve. Jer Izidor kaže (Etym. vii, 12) da „vratari moraju razlikovati dobre od zlih, kako bi primili dobre, a zadržali vani zle“. No to je definicija ključeva, kako se vidi iz onoga što je rečeno (pit. 17, čl. 2). Dakle, ne samo svećenici nego čak i vratari imaju ključeve.

Prigovor 2. Nadalje, ključevi se podjeljuju svećenicima kada bivajući pomazani primaju vlast od Boga. No kraljevi kršćanskih naroda također primaju vlast od Boga i posvećuju se bivajući pomazani. Dakle, ne samo svećenici imaju ključeve.

Prigovor 3. Nadalje, svećeništvo je red koji pripada pojedinačnoj osobi. No ponekad se čini da više ljudi zajedno ima ključ, jer pojedini kaptoli mogu izreći presudu izopćenja, što pripada vlasti ključeva. Dakle, ne samo svećenici imaju ključ.

Prigovor 4. Nadalje, žena nije sposobna primiti svećeništvo, budući da nije mjerodavna poučavati, prema Apostolu (1 Kor 14,34). No pojedine žene (opatica, primjerice, koja vrši duhovnu vlast nad svojim podložnicama) naizgled imaju ključeve. Dakle, ne samo svećenici imaju ključeve.

Naprotiv, Ambrozije kaže (De Poenit. i): „Ovo pravo“, naime vezivanja i odrješivanja, „dano je samo svećenicima“. Nadalje, primanjem vlasti ključeva čovjek biva postavljen između naroda i Boga. No to pripada samo svećeniku, koji se „postavlja... u onome što se odnosi na Boga, da prinosi darove i žrtve za grijehe“ (Heb 5,1). Dakle, samo svećenici imaju ključeve.

Odgovaram: postoje dvije vrste ključa. Jedan dopire do samoga neba izravno, otpuštanjem grijeha i tako uklanjanjem zapreka za ulazak u nebo; i to se naziva ključem „reda“. Samo svećenici imaju taj ključ, jer su samo oni zaređeni za narod u onome što se izravno odnosi na Boga. Drugi ključ dopire do neba, ne izravno, nego posredstvom vojujuće Crkve. Po tom ključu čovjek ide u nebo, budući da se njegovim posredstvom čovjek isključuje iz zajedništva vojujuće Crkve ili se pripušta u nj, izopćenjem ili odrješenjem. To se naziva ključem „jurisdikcije“ na vanjskom sudištu, stoga čak i oni koji nisu svećenici mogu imati taj ključ, npr. arhiđakoni, izabrani biskupi i drugi koji mogu izopćiti. Ali ne naziva se u pravom smislu ključem neba, nego raspoloženjem za nj.

Odgovor na 1. prigovor: Vratari imaju ključ za čuvanje onih stvari koje se nalaze u tvarnom hramu, i moraju suditi treba li osobu isključiti iz toga hrama ili je pripustiti u nj; koju presudu izriču ne po vlastitom autoritetu, nego u skladu sa svećenikovom prosudbom, tako da se čini da su oni provoditelji svećeničke vlasti.

Odgovor na 2. prigovor: kraljevi nemaju vlast u duhovnim stvarima, tako da ne primaju ključ nebeskoga kraljevstva. Njihova je vlast ograničena na vremenite stvari, a i to im može doći samo od Boga, kako se vidi iz Rim 13,1. Niti se posvećuju pomazanjem svetoga reda: njihovo je pomazanje tek znak da izvrsnost njihove vlasti silazi na njih od Krista i da pod Kristom vladaju nad kršćanskim narodom.

Odgovor na 3. prigovor: baš kao što je u građanskim stvarima cjelokupna vlast ponekad povjerena jednomu sucu, kao u kraljevstvu, dok je ponekad povjerena mnogima koji vrše različite službe, ali djeluju zajedno s jednakim pravima (Ethic. viii, 10,11), tako i duhovnu jurisdikciju može vršiti i jedan sam, npr. biskup, i mnogi zajedno, npr. kaptol, pa tako oni imaju ključ jurisdikcije, ali nemaju svi zajedno ključ reda.

Odgovor na 4. prigovor: prema Apostolu (1 Tim 2,11; Tit 2,5), žena je u stanju podložnosti: stoga ona ne može imati duhovnu jurisdikciju, budući da i Filozof kaže (Ethic. viii) kako je izopačenje javnoga života kada vlast dođe u ruke žene. Posljedično, žena nema niti ključ reda niti ključ jurisdikcije. Ipak, određena upotreba ključeva dopuštena je ženama, kao što je pravo opominjanja drugih žena koje su pod njima, zbog opasnosti koja bi mogla prijetiti kad bi muškarci stanovali pod istim krovom.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.