Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 19, a. 2

Je li Krist imao ključeve

Prigovor 1. Čini se da Krist nije imao ključ. Jer ključ ide s biljegom reda. No Krist nije imao biljeg. Dakle, On nije imao ključ.

Prigovor 2. Nadalje, Krist je imao vlast „izvrsnosti“ u sakramentima, tako da je mogao proizvesti sakramentalni učinak bez sakramentalnoga obreda. No ključ je nešto sakramentalno. Dakle, Njemu nije trebao ključ, i bilo bi Mu beskorisno imati ga.

Naprotiv, pisano je (Otk 3,7): „Ovo govori... Onaj koji ima ključ Davidov“, itd.

Odgovaram: vlast da se neka stvar učini nalazi se i u glazbalu i u glavnom djelatniku, ali ne na isti način, budući da je u ovome potonjem savršenija. No vlast ključeva koju mi imamo, poput drugih sakramentalnih vlasti, jest glazbalna: dok je u Kristu kao glavnom djelatniku u stvari našega spasenja, po autoritetu ako Ga promatramo kao Boga, po zasluzi ako Ga promatramo kao čovjeka [Za kasnije učenje sv. Tome o ovoj točki, usp. TP, pit. 48, čl. 6; FS, pit. 112, čl. 1, ad 1]. No sam pojam ključa izražava vlast otvaranja i zatvaranja, bilo da to čini glavni djelatnik bilo glazbalo. Posljedično moramo priznati da je Krist imao ključ, ali na viši način od svojih poslužitelja, zbog čega se za Njega kaže da ima ključ „izvrsnosti“.

Odgovor na 1. prigovor: biljeg uključuje pojam nečega izvedenoga od drugoga, stoga vlast ključeva koju primamo od Krista proizlazi iz biljega kojim se suobličujemo Kristu, dok u Kristu ona ne proizlazi iz biljega, nego iz glavnoga oblika.

Odgovor na 2. prigovor: ključ koji je Krist imao nije bio sakramentalan, nego izvor sakramentalnoga ključa.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.