Suppl., q. 19, a. 1
Jesu li svećenici Zakona imali ključeve
Prigovor 1. Čini se da su svećenici Zakona imali ključeve. Jer posjedovanje ključeva proizlazi iz imanja redova. No oni su imali redove budući da su se nazivali svećenicima. Dakle, svećenici su Zakona imali ključeve.
Prigovor 2. Nadalje, kako navodi Učitelj (Sent. iv, D, 18), postoje dva ključa: znanje rasuđivanja i vlast suđenja. No svećenici su Zakona imali ovlast za oboje od toga: dakle, imali su ključeve.
Prigovor 3. Nadalje, svećenici su Zakona imali neku vlast nad ostatkom naroda, koja vlast nije bila vremenita, inače se kraljevska vlast ne bi razlikovala od svećeničke vlasti. Dakle, to je bila duhovna vlast; a to je ključ. Dakle, imali su ključ.
Naprotiv, ključevi su određeni za otvaranje nebeskoga kraljevstva, koje se nije moglo otvoriti prije Kristove Muke. Dakle, svećenik Zakona nije imao ključeve. Nadalje, sakramenti Staroga zakona nisu podjeljivali milost. No vrata nebeskoga kraljevstva nisu se mogla otvoriti osim pomoću milosti. Dakle, nisu se mogla otvoriti pomoću tih sakramenata, tako da svećenici koji su ih posluživali nisu imali ključeve nebeskoga kraljevstva.
Odgovaram: neki su držali da su pod Starim zakonom ključevi kraljevstva bili u rukama svećenika, zato što im je bilo podijeljeno pravo nalaženja kazne za grijeh, kako se pripovijeda u Lev 5, koje pravo naizgled pripada ključevima; ali da su ti ključevi tada bili nepotpuni, dok su sada potpuni kako ih je Krist podijelio svećenicima Novoga zakona. No čini se da je to protivno nakani Apostola u Poslanici Hebrejima (Heb 9,11-12). Jer ondje se Kristovu svećeništvu daje prednost pred svećeništvom Zakona, utoliko što je Krist došao kao „veliki svećenik budućih dobara“ i uveo nas „svojom krvlju“ u šator nenačinjen rukom, kamo je svećenstvo Staroga zakona dovodilo ljude „krvlju jaraca i junaca“. Otuda je jasno da vlast toga svećeništva nije dopirala do nebeskih stvari, nego do sjene nebeskih stvari: pa tako moramo reći s drugima da oni nisu imali ključeve, nego da su ključevi bili predslika u njima.
Odgovor na 1. prigovor: ključevi kraljevstva idu sa svećeništvom po kojemu se čovjek uvodi u nebesko kraljevstvo, no takvo nije bilo Levijevo svećeništvo; stoga je ono imalo ključeve ne neba, nego zemaljskoga šatora.
Odgovor na 2. prigovor: svećenici Staroga zakona imali su ovlast rasuđivati i suditi, ali ne i pripustiti one koje su prosudili u nebo, nego samo u sjenu nebeskih stvari.
Odgovor na 3. prigovor: nisu imali duhovnu vlast, budući da sakramentima Zakona nisu čistili ljude od njihovih grijeha nego od nepravilnosti, tako da su oni koje su očistili mogli ući u šator koji je bio „načinjen rukom“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.
Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.