Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 19, a. 6

Imaju li oni koji su raskolnici, krivovjernici, izopćeni, suspendirani ili degradirani upotrebu ključeva

Prigovor 1. Čini se da oni koji su raskolnici, krivovjernici, izopćeni, suspendirani ili degradirani imaju upotrebu ključeva. Jer baš kao što vlast ključeva proizlazi iz redova, tako i vlast posvećivanja. No spomenuti ne mogu izgubiti upotrebu vlasti posvećivanja, budući da ako posvete, to je valjano, premda griješe čineći tako. Dakle, ne mogu izgubiti ni upotrebu ključeva.

Prigovor 2. Nadalje, svaku djelatnu duhovnu moć onaj tko ima upotrebu svoje slobodne volje može vršiti kada hoće. No vlast ključeva ostaje u spomenutima, jer budući da se podjeljuje samo s redovima, morali bi biti ponovno zaređeni kada se vrate u Crkvu. Dakle, budući da je to djelatna moć, oni je mogu vršiti kada hoće.

Prigovor 3. Nadalje, krivnja više priječi duhovnu milost nego kazna. No izopćenje, suspenzija i degradacija jesu kazne. Dakle, budući da čovjek ne gubi upotrebu ključeva zbog krivnje, čini se da je ne gubi ni zbog spomenutoga.

Naprotiv, Augustin kaže (Tract. cxxi in Joan.) da „ljubav Crkve oprašta grijehe“. No ljubav Crkve jest ona koja sjedinjuje njezine udove. Budući da su dakle spomenuti odijeljeni od Crkve, čini se da nemaju upotrebu ključeva u otpuštanju grijeha. Nadalje, nitko se ne odrješuje od grijeha griješeći. No grijeh je da itko traži odrješenje svojih grijeha od spomenutih, jer čineći tako ne sluša Crkvu. Dakle, oni ga ne mogu odriješiti: pa tako slijedi isti zaključak.

Odgovaram: u svima spomenutima vlast ključeva ostaje što se tiče njezine biti, ali njezina je upotreba zapriječena zbog nedostatka tvari. Jer budući da upotreba ključeva zahtijeva u korisniku vlast nad osobom nad kojom se upotrebljavaju, kako je gore rečeno (pit. 17, čl. 2, ad 2), prikladna tvar nad kojom se može vršiti upotreba ključeva jest čovjek pod nečijom vlašću. A budući da po odredbi Crkve jedan čovjek ima vlast nad drugim, tako crkveni poglavari mogu čovjeku oduzeti vlast nad drugim. Posljedično, budući da Crkva lišava krivovjernike, raskolnike i slične, oduzimajući im njihove podložnike bilo posve bilo u nekom pogledu, utoliko što su tako lišeni, oni ne mogu imati upotrebu ključeva.

Odgovor na 1. prigovor: tvar sakramenta Euharistije, nad kojom svećenik vrši svoju vlast, nije čovjek nego pšenični kruh, a u krštenju tvar je jednostavno čovjek. Zato, kao što krivovjernik, kad bi bio bez pšeničnoga kruha, ne bi mogao posvetiti, tako ni prelat ne može odriješiti ako je lišen svoje vlasti, a ipak može krstiti i posvetiti, premda na vlastitu osudu.

Odgovor na 2. prigovor: tvrdnja je točna, pod uvjetom da ne nedostaje tvar, kao što nedostaje u ovom slučaju.

Odgovor na 3. prigovor: grijeh sam po sebi ne uklanja tvar, kao što to čine određene kazne: tako da kazna jest zapreka ne zato što je protivna učinku, nego iz navedenoga razloga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.