Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 15, a. 2

Jesu li bičevi kojima Bog kažnjava čovjeka u ovome životu zadovoljštinski

Prigovor 1. Čini se da bičevi kojima nas Bog kažnjava u ovome životu ne mogu biti zadovoljštinski. Jer ništa osim onoga što je zaslužno ne može biti zadovoljštinsko, kako je jasno iz onoga što je rečeno (pit. 14, čl. 2). Mi pak ne zaslužujemo osim onim što je u našoj vlastitoj moći. Budući da, dakle, bičevi kojima nas Bog kažnjava nisu u našoj moći, čini se da ne mogu biti zadovoljštinski.

Prigovor 2. Nadalje, samo dobri daju zadovoljštinu. Ali ti se bičevi nanose i opakima, i oni ih najviše zaslužuju. Dakle, ne mogu biti zadovoljštinski.

Prigovor 3. Nadalje, zadovoljština gleda na prošle grijehe. Ali ti se bičevi ponekad nanose onima koji nemaju grijeha, kao u Jobovu slučaju. Dakle, čini se da nisu zadovoljštinski.

Naprotiv, stoji pisano (Rim 5,3-4): „Nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, to jest oslobođenjem od grijeha“, kako glosa to objašnjava. Nadalje, Ambrozije kaže (Super Ps 119): „Premda vjera“, to jest svijest o grijehu, „nedostaje, kazna zadovoljava“. Dakle, bičevi ovoga života jesu zadovoljštinski.

Odgovaram: nadoknada za prošlu uvredu može se nametnuti ili od uvreditelja ili od drugoga. Kada je nametnuta od drugoga, takva je nadoknada prije osvetne nego zadovoljštinske naravi, dok kada je daje uvreditelj, ona je također zadovoljštinska. Dosljedno tome, ako bičevi, koji se nanose od Boga radi grijeha, postanu na neki način čin patnika, oni poprimaju zadovoljštinski značaj. Postaju pak čin patnika ukoliko ih on prihvaća za čišćenje svojih grijeha, koristeći ih se strpljivo. Ako se, međutim, odbije podložiti im se strpljivo, tada oni ne postaju njegov osobni čin ni na koji način, te nisu zadovoljštinske, nego samo osvetne naravi.

Odgovor na 1. prigovor: iako ti bičevi nisu posve u našoj moći, ipak u nekom pogledu jesu, ukoliko se njima služimo strpljivo. Na taj način čovjek čini od nužde krepost, tako da takve stvari mogu postati i zaslužne i zadovoljštinske.

Odgovor na 2. prigovor: kako Augustin primjećuje (De Civ. Dei i, 8), kao što „isti oganj čini da zlato sjaji, a slama se dimi“, tako se istim bičevima dobri čiste, a opaki bivaju gori radi svoje nestrpljivosti. Otuda, premda su bičevi zajednički objema, zadovoljština je samo na strani dobrih.

Odgovor na 3. prigovor: ti bičevi uvijek gledaju na prošlu krivnju, ne uvijek na krivnju osobe, nego ponekad na krivnju naravi. Jer da nije bilo krivnje u ljudskoj naravi, ne bi bilo nikakve kazne. Ali budući da je krivnja prethodila u naravi, kaznu nanosi Bog osobi bez krivnje te osobe, kako bi njezina krepost bila zaslužna i kako bi izbjegla budući grijeh. Štoviše, te su dvije stvari nužne u zadovoljštini. Jer djelo mora biti zaslužno, kako bi se dala čast Bogu, i mora biti zaštita kreposti, kako bismo se očuvali od budućih grijeha.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.