Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 15, a. 3

Nabrajaju li se prikladno djela zadovoljštine govoreći da ih ima tri, naime djela milostinje, post i molitva

Prigovor 1. Čini se da se djela zadovoljštine neprikladno nabrajaju govoreći da ih ima tri, naime djela milostinje, post i molitva. Jer djelo zadovoljštine trebalo bi biti pokorničko. Ali molitva nije pokornička, budući da je ona lijek protiv pokorničke žalosti i izvor je ugode, stoga stoji pisano (Jak 5,13): „Pati li tko među vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve“! Dakle, molitva se ne bi trebala ubrajati među djela zadovoljštine.

Prigovor 2. Nadalje, svaki je grijeh ili tjelesan ili duhovan. Jeronim pak kaže na Mk 9,28: „Ova vrsta“ zloduha „ne može izaći ničim drugim doli molitvom i postom: Tjelesne se bolesti liječe postom, bolesti uma molitvom“. Dakle, nikakvo drugo djelo zadovoljštine nije nužno.

Prigovor 3. Nadalje, zadovoljština je nužna kako bismo se očistili od svojih grijeha. Ali davanje milostinje čisti od svih grijeha, prema Lk 11,41: „Dajte milostinju i gle: sve vam je čisto“! Dakle, druga su dva suvišna.

Prigovor 4. S druge strane, čini se da bi ih trebalo biti više. Jer suprotno liječi suprotno. Ali ima mnogo više od triju vrsta grijeha. Dakle, trebalo bi nabrojati više djela zadovoljštine.

Prigovor 5. Nadalje, hodočašća i bičevanja također se nalažu kao djela zadovoljštine, a nisu uključena među gore navedena. Dakle, ona nisu dostatno nabrojana.

Odgovaram: zadovoljština bi trebala biti takve naravi da uključuje nešto što nam je oduzeto na čast Božju. Mi pak imamo samo tri vrste dobara: tjelesna, duhovna i dobra sudbine, ili vanjska dobra. Djelima milostinje lišavamo se nekih dobara sudbine, a postom uskraćujemo dobra tijela. Što se tiče dobara duše, nema potrebe lišavati se ijednoga od njih, bilo u cjelini bilo djelomično, budući da po njima postajemo prihvatljivi Bogu, nego bismo ih trebali posve podložiti Bogu, što se čini molitvom. Ovaj se broj pokazuje prikladnim ukoliko zadovoljština iskorjenjuje uzroke grijeha, jer se računa da ih ima tri (1 Iv 2,16), naime „požuda tijela“, „požuda očiju“ i „oholost života“. Post je usmjeren protiv požude „tijela“, djela milostinje protiv požude „očiju“, a „molitva“ protiv „oholosti života“, kako Augustin kaže (Enarr. in Ps 43). Ovaj se broj također pokazuje prikladnim ukoliko zadovoljština ne otvara put poticajima grijeha, jer svaki se grijeh čini ili protiv Boga, a to se sprječava „molitvom“, ili protiv našega bližnjega, a tome lijek daju „djela milostinje“, ili protiv nas samih, a to se preduhitruje „postom“.

Odgovor na 1. prigovor: prema nekima, molitva je dvostruka. Postoji molitva kontemplativaca čije je „življenje na nebesima“: i ta, budući da je posve ugodna, nije djelo zadovoljštine. Druga je molitva koja izlijeva uzdahe radi grijeha; ta je pokornička i dio zadovoljštine. Može se također odgovoriti, i bolje, da svaka molitva ima značajku zadovoljštine, jer premda je slatka duši, bolna je tijelu, budući da, kako Grgur kaže (Super Ezech., Hom. xiv), „bez sumnje, kada ljubav naše duše jača, snaga našega tijela slabi“; stoga čitamo (Post 32,25) da se tetiva Jakovljeva boka osušila kroz njegovo hrvanje s anđelom.

Odgovor na 2. prigovor: tjelesni je grijeh dvostruk; jedan koji se dovršava u tjelesnoj ugodi, kao što su neumjerenost u jelu i piću te bludnost; i drugi koji se dovršava u stvarima koje se odnose na tijelo, premda se dovršava u ugodi duše prije nego tijela, kao lakomost. Otuda su takvi grijesi između duhovnih i tjelesnih grijeha, tako da trebaju zadovoljštinu vlastitu njima, naime djela milostinje.

Odgovor na 3. prigovor: iako je svako od ova tri, određenom sličnošću, prisvojeno nekoj posebnoj vrsti grijeha jer je razumno da se čovjek kazni u onome čime griješi i da zadovoljština posiječe sam korijen počinjenoga grijeha, ipak svako od njih može zadovoljiti za bilo koju vrstu grijeha. Stoga, ako čovjek nije u stanju izvršiti jedno od gore navedenih, nalaže mu se drugo, ponajprije djela milostinje, koja mogu zauzeti mjesto drugih, ukoliko u onima kojima čovjek daje milostinju time pribavlja druga djela zadovoljštine. Dosljedno tome, čak i ako davanje milostinje pere sve grijehe, ne slijedi da su druga djela suvišna.

Odgovor na 4. prigovor: premda ima mnogo vrsta grijehâ, svi se svode na ta tri korijena ili na te tri vrste grijeha, kojima, kako smo rekli, spomenuta djela zadovoljštine odgovaraju.

Odgovor na 5. prigovor: sve što se odnosi na mučenje tijela svodi se na post, i sve što se troši na korist bližnjega vrsta je milostinje, i svaki čin štovanja koji se daje Bogu postaje vrsta molitve, tako da čak i jedno djelo može biti zadovoljštinsko na nekoliko načina.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.