Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Suppl., q. 14, a. 5

Koriste li takva djela za ublažavanje paklenih muka

Prigovor 1. Čini se da spomenuta djela ne koriste za ublažavanje paklenih muka. Jer mjera kazne u paklu odgovarat će mjeri krivnje. Ali djela učinjena bez ljubavi ne umanjuju mjeru krivnje. Dakle, ne umanjuju ni paklene muke.

Prigovor 2. Nadalje, muka pakla, premda beskonačna u trajanju, ipak je konačna u jakosti. Svaka se pak konačna stvar dokida konačnim oduzimanjem. Ako bi, dakle, djela učinjena bez ljubavi poništila išta od kazne koja se duguje za grijehe, ta bi djela mogla biti tako brojna da bi se muka pakla posve dokinula: što je lažno.

Prigovor 3. Nadalje, molitve i dobra djela Crkve [suffragia] djelotvornija su od djela učinjenih bez ljubavi. Ali, prema Augustinu (Enchiridion cx), „molitve i dobra djela Crkve ne koriste osuđenima u paklu“. Mnogo manje, dakle, te muke bivaju ublažene djelima učinjenima bez ljubavi.

Naprotiv, Augustin također kaže (Enchiridion cx): „Kojima god koriste, ili primaju potpuno oproštenje, ili u najmanju ruku nalaze samo prokletstvo podnošljivijim“. Nadalje, veća je stvar učiniti dobro djelo nego propustiti zlo djelo. Ali propuštanje zla djela uvijek izbjegava kaznu, čak i u onome komu nedostaje ljubav. Mnogo više, dakle, dobra djela uklanjaju kaznu.

Odgovaram: ublažavanje paklenih muka može se razumjeti na dva načina: prvo, kao da biva oslobođen od kazne koju je već zaslužio, i tako, budući da nitko ne biva oslobođen od kazne osim ako nije odriješen od krivnje (jer učinak se ne umanjuje niti oduzima osim ako se njegov uzrok ne umanji ili oduzme), muka pakla ne može biti ublažena djelima učinjenima bez ljubavi, budući da ona nisu u stanju ukloniti ili umanjiti krivnju. Drugo, tako da se spriječi zasluživanje kazne; i tako spomenuta djela umanjuju muku pakla, prvo zato što onaj tko čini takva djela izbjegava biti kriv za njihovo propuštanje, drugo zato što takva djela donekle raspolažu čovjeka za dobro, tako da čovjek griješi iz manjega prezira, te biva doista odvraćen od mnogih grijeha time. Ta djela, međutim, zaslužuju umanjenje ili odgodu vremenite kazne, kao u Ahabovu slučaju (1 Kr 21,27 i dalje), kao i stjecanje vremenitih dobara. Neki, međutim, kažu da ona ublažavaju paklene muke ne oduzimanjem išta od njihove supstancije, nego jačanjem subjekta, tako da ih je sposobniji podnositi. Ali to je nemoguće, jer nema jačanja bez umanjenja trpnosti. Trpnost je pak prema mjeri krivnje, stoga ako se krivnja ne ukloni, ne može se ni subjekt ojačati. Neki opet kažu da se kazna ublažava što se tiče grižnje savjesti, premda ne što se tiče muke ognja. Ali ni to neće opstati, jer kao što je muka ognja jednaka krivnji, tako je i muka grižnje savjesti: tako da ono što se primjenjuje na jedno, primjenjuje se i na drugo. To dostaje za odgovore na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.

Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda (London, 1920.), a ne izravno s latinskoga. To je prijevod prijevoda i zato nije savršen; za točno značenje provjerite latinski izvornik.