III, q. 89, a. 5
Oživljuju li po pokori djela umrtvljena po grijehu
Prigovor 1. Čini se da djela umrtvljena po grijehu po pokori ne oživljuju. Kao što se naime po kasnijoj pokori otpuštaju prošli grijesi, tako se također po kasnijem grijehu umrtvljuju djela prije u ljubavi učinjena. No grijesi otpušteni po pokori ne vraćaju se, kako je gore rečeno. Dakle, čini se da niti djela umrtvljena po ljubavi ne oživljuju.
Prigovor 2. Nadalje, za djela se kaže da se umrtvljuju po sličnosti sa životinjama koje umiru, kako je rečeno. No mrtva se životinja ne može ponovno oživjeti. Dakle, niti se umrtvljena djela mogu ponovno po pokori oživjeti.
Prigovor 3. Nadalje, djela u ljubavi učinjena zaslužuju slavu prema količini milosti ili ljubavi. No katkad po pokori čovjek ustaje u manjoj milosti ili ljubavi. Dakle, neće postići slavu prema zaslugama prijašnjih djela. I tako se čini da djela umrtvljena po grijehu ne oživljuju.
Naprotiv, na ono u Jl 2: „Vratit ću vam godine koje pojede skakavac“, Glosa kaže: „Neću dopustiti da propadne obilje koje ste s nemirom duše izgubili“. No to obilje jest zasluga dobrih djela, koja je bila izgubljena po grijehu. Dakle, po pokori oživljuju zaslužna djela prije učinjena.
Odgovaram: neki su rekli da zaslužna djela umrtvljena po kasnijem grijehu ne oživljuju po kasnijoj pokori, smatrajući da ta djela ne ostaju, tako da bi se ponovno mogla oživjeti. No to ne može spriječiti da se ožive. Nemaju naime snagu dovođenja u vječni život, što pripada njihovu životu, samo ukoliko stvarno postoje, nego također i pošto stvarno prestanu postojati ukoliko ostaju u božanskome prihvaćanju. Tako pak ostaju, koliko je do njih, čak i pošto se po grijehu umrtve, jer uvijek će Bog ta djela, onako kako su bila učinjena, prihvaćati, i svetci će se zbog njih radovati, prema onome u Otk 3: „Drži što imaš, da drugi ne uzme vijenac tvoj“. No to što ovomu tko ih je učinio nisu djelotvorna za vođenje k vječnomu životu potječe iz zapreke grijeha koji je nadošao, po kojemu on sam biva učinjen nedostojnim vječnoga života. Ta se pak zapreka uklanja po pokori, ukoliko se po njoj otpuštaju grijesi. Zato preostaje da djela prije umrtvljena po pokori ponovno stječu djelotvornost dovođenja onoga tko ih je učinio u vječni život, što znači da ona oživljuju. I tako je bjelodano da djela umrtvljena po pokori oživljuju.
Odgovor na 1. prigovor: djela se grijeha po pokori uništavaju po sebi, tako naime da iz njih dalje, po Božjem oproštenju, niti ljaga niti dužnost podnošenja kazne ne nastaje. No djela iz ljubavi učinjena ne uništavaju se od Boga, u čijem prihvaćanju ostaju, nego zapreku primaju s obzirom na čovjeka koji djeluje. I zato, uklonivši zapreku koja je s obzirom na čovjeka, Bog ispunjava sa svoje strane ono što su djela zasluživala.
Odgovor na 2. prigovor: djela u ljubavi učinjena ne umrtvljuju se po sebi, kako je rečeno, nego samo po zapreci koja nadolazi s obzirom na onoga koji djeluje. Životinje pak umiru po sebi, ukoliko se lišavaju počela života. I zato nije slično.
Odgovor na 3. prigovor: onaj tko po pokori ustaje u manjoj ljubavi postići će doduše bitnu nagradu prema količini ljubavi u kojoj se nađe, imat će ipak veću radost o djelima u prvoj ljubavi učinjenima nego o djelima koja je u drugoj učinio. Što pripada akcidentalnoj nagradi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.