Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 89, a. 6

Oživljuju li po pokori mrtva djela, to jest ona bez ljubavi učinjena

Prigovor 1. Čini se da se po kasnijoj pokori i mrtva djela, koja naime nisu u ljubavi učinjena, oživljuju. Težim se naime čini da k životu dospije ono što je bilo umrtvljeno, što nikada ne biva po naravi, nego da ono što nikada nije bilo živo bude oživljeno, jer iz neživih se stvari po naravi neke žive rađaju. No umrtvljena djela po pokori oživljuju se, kako je rečeno. Dakle, mnogo se više mrtva djela oživljuju.

Prigovor 2. Nadalje, uklonivši uzrok, uklanja se učinak. No uzrok zašto djela po rodu dobra bez ljubavi učinjena nisu bila živa bio je nedostatak ljubavi i milosti. No taj se nedostatak uklanja po pokori. Dakle, po pokori se mrtva djela oživljuju.

Prigovor 3. Nadalje, Jeronim kaže: „Ako kada vidiš među mnogim djelima grješnika da tko čini neka djela koja su pravedna, nije Bog toliko nepravedan da bi zbog mnogih zala zaboravio malo dobara“. No to se čini ponajpače kada se prošla zla po pokori uklone. Dakle, čini se da poslije pokore Bog nagrađuje prijašnja dobra u stanju grijeha učinjena, što znači da se ona oživljuju.

Naprotiv, Apostol kaže, 1 Kor 13: „Ako razdam za hranu siromasima sva svoja imanja, i ako predam tijelo svoje da izgorim, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne koristi“. To pak ne bi bilo kad bi se barem po kasnijoj pokori oživjela. Ne oživljuje dakle pokora djela prije mrtva.

Odgovaram: neko se djelo naziva mrtvim na dva načina. Na jedan način, djelatno, zato što je naime uzrok smrti. I prema tomu, djela se grijeha nazivaju mrtvim djelima, prema onome u Heb 9: „Krv će Kristova očistiti savjesti naše od mrtvih djela“. Ta se dakle mrtva djela ne oživljuju po pokori, nego se radije uništavaju, prema onome u Heb 6: „Ne polažući ponovno temelj pokore od mrtvih djela“. Na drugi se način djela nazivaju mrtvima lišenošću, naime zato što su lišena duhovnoga života, koji potječe iz ljubavi, po kojoj se duša sjedinjuje s Bogom, iz čega živi kao tijelo po duši. I po tome se načinu također i vjera koja je bez ljubavi naziva mrtvom, prema onome u Jak 2: „Vjera bez djelâ mrtva je“. I po tome se također načinu sva djela koja su dobra po rodu, ako bez ljubavi bivaju, nazivaju mrtvima, ukoliko naime ne proizlaze iz počela života; kao kad bismo rekli da zvuk citare daje mrtav glas. Tako je dakle razlika smrti i života u djelima prema usporedbi s počelom od kojega proizlaze. Djela pak ne mogu ponovno od počela proizići, jer prolaze, i ponovno ista brojem ne mogu se preuzeti. Zato je nemoguće da mrtva djela ponovno postanu živa po pokori.

Odgovor na 1. prigovor: u naravnim stvarima kako mrtve tako i umrtvljene lišene su počela života. No za djela se kaže da su umrtvljena ne s obzirom na počelo od kojega su proizišla, nego s obzirom na vanjsku zapreku. Mrtvima se pak nazivaju s obzirom na počelo. I zato nije sličan razlog.

Odgovor na 2. prigovor: djela po rodu dobra bez ljubavi učinjena nazivaju se mrtvima zbog nedostatka ljubavi i milosti kao počela. To im se pak ne pruža po kasnijoj pokori, da bi iz takvoga počela proizišla. Zato razlog ne slijedi.

Odgovor na 3. prigovor: Bog se spominje dobara koja tko čini u stanju grijeha, ne da bi ih nagradio u vječnomu životu, što se duguje samo živim djelima, to jest iz ljubavi učinjenima, nego nagrađuje vremenitom nagradom. Kao što Grgur kaže, u homiliji o bogatašu i Lazaru, da, „kad onaj bogataš neko dobro ne bi bio učinio i u sadašnjemu vijeku nagradu primio, nikako mu Abraham ne bi rekao: ‚Primio si dobra u životu svome‘“. Ili se to također može odnositi na to da će podnijeti podnošljiviji sud. Zato Augustin kaže u knjizi De patientia: „Ne možemo reći raskolniku da bi mu bolje bilo da, niječući Krista, ništa od onoga nije pretrpio što je pretrpio priznajući, tako da ono što veli Apostol: ‚Ako predam tijelo svoje da izgorim, a ljubavi ne bih imao, ništa mi ne koristi‘, treba razumjeti glede postizanja kraljevstva nebeskoga, a ne glede podnošljivijega podnošenja muke posljednjega suda“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.