Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 80, a. 9

Mora li se pružati onima koji nemaju uporabu razuma

Prigovor 1. Čini se da oni koji nemaju uporabu razuma ne trebaju primati ovaj sakrament. Traži se naime da netko k ovomu sakramentu pristupi s pobožnošću i prethodnim ispitivanjem samoga sebe, prema onome u 1 Kor 11: „Neka dakle svatko ispita samoga sebe pa tada od kruha jede i iz čaše pije“. No to ne može biti u onih koji su lišeni uporabe razuma. Dakle, ne treba im se davati ovaj sakrament.

Prigovor 2. Nadalje, među ostalima koji su lišeni uporabe razuma jesu i opsjednuti, koji se nazivaju bjesomučnici. No takve se čak odvraća i od gledanja ovoga sakramenta, prema Dioniziju u knjizi De ecclesiastica hierarchia. Dakle, onima koji su lišeni uporabe razuma ovaj se sakrament ne smije davati.

Prigovor 3. Nadalje, među ostalima koji su lišeni uporabe razuma čini se da su djeca ponajvećma nedužna. No djeci se ovaj sakrament ne pruža. Dakle, mnogo manje drugima koji su lišeni uporabe razuma.

Naprotiv, čita se na Oranškom saboru, a nalazi se u dekretima, XXVI, pit. VI: „Bezumnicima se ima podijeliti sve što je od pobožnosti“. I tako se ima podijeliti ovaj sakrament, koji je sakrament pobožnosti.

Odgovaram: za neke se kaže da nemaju uporabu razuma na dva načina. Na jedan način, zato što imaju slabu uporabu razuma, kao što se slijepim naziva onaj koji loše vidi. I budući da takvi mogu začeti neku pobožnost prema ovomu sakramentu, ne treba im uskratiti ovaj sakrament. Na drugi način kaže se za neke da posve nemaju uporabu razuma. Ili dakle nikada nisu imali uporabu razuma, nego su takvi ostali od rođenja, i tako takvima ne treba pružati ovaj sakrament, jer u njima ni na koji način nije prethodila pobožnost prema ovome sakramentu. Ili pak nisu uvijek bili lišeni uporabe razuma. I tada, ako se prije, dok su bili pri svojoj svijesti, u njima pokazala pobožnost prema ovome sakramentu, treba im u smrtnome času pružiti ovaj sakrament, osim ako se možda boji opasnosti od povraćanja ili ispljuvavanja. Zato se čita na IV. kartaškom saboru, a nalazi se u dekretima, XXVI, pit. VI: „Onaj tko u bolesti traži pokoru, ako slučajno, dok k njemu na poziv dolazi svećenik, svladan bolešću onijemi ili padne u mahnitost, neka posvjedoče oni koji su ga čuli, i neka primi pokoru, pa ako se vjeruje da će odmah umrijeti, neka se pomiri polaganjem ruku i neka mu se u usta ulije euharistija“.

Odgovor na 1. prigovor: oni koji su lišeni uporabe razuma mogu imati pobožnost prema sakramentu, s obzirom na neke doduše sadašnju, a s obzirom na druge prošlu.

Odgovor na 2. prigovor: Dionizije ondje govori o bjesomučnicima koji još nisu kršteni, u kojima naime još nije zatrta đavolska sila koja u njima vlada po istočnome grijehu. No glede krštenih koje tjelesno muče nečisti dusi isti je razlog kao i glede ostalih umobolnih. Zato Kasijan kaže za one koje muče nečisti dusi: „Ne sjećamo se da su naši stari ikada zabranili presvetu pričest“.

Odgovor na 3. prigovor: isti je razlog glede novorođene djece i glede umobolnih koji nikada nisu imali uporabu razuma. Zato takvima ne treba davati sveta otajstva, premda neki Grci čine protivno, zbog toga što Dionizije, u II. poglavlju De ecclesiastica hierarchia, kaže da krštenima treba dati svetu pričest, ne shvaćajući da Dionizije ondje govori o krštenju odraslih. Ipak time ne trpe nikakvu štetu za život, zbog onoga što Gospodin kaže u Iv 6: „Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi“, jer, kako Augustin piše Bonifaciju: „Tada svaki pojedini od vjernika postaje dionik tijela i krvi Gospodnje, naime duhovno, kada u krštenju biva učinjen udom tijela Kristova“. No kada već djeca počinju imati kakvu-takvu uporabu razuma, tako da mogu začeti pobožnost prema ovomu sakramentu, tada im se može podijeliti ovaj sakrament.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.