Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 80, a. 7

Priječi li noćno onečišćenje čovjeka od primanja ovoga sakramenta

Prigovor 1. Čini se da noćno onečišćenje ne priječi nekoga od primanja Kristova tijela. Nitko se naime ne priječi od primanja Kristova tijela osim zbog grijeha. No noćno se onečišćenje događa bez grijeha, jer Augustin kaže u XII. knjizi Super Genesim ad litteram: „Sama predodžba koja biva u misli onoga koji govori, kada se izrazi u viđenju onoga koji sanja, tako da se između nje i pravoga sjedinjenja tijela ne razlikuje, odmah se pokreće tijelo i slijedi ono što taj pokret obično slijedi, dok se to događa jednako bez grijeha kao što budni bez grijeha govore ono što je, da bi se izreklo, bez sumnje bilo zamišljeno“. Dakle, noćno onečišćenje ne priječi čovjeka od primanja ovoga sakramenta.

Prigovor 2. Nadalje, Grgur kaže u pismu Augustinu biskupu Engleza: „Ako se tko služi svojom ženom, ne ponesen požudom naslade, nego samo radi rađanja djece, njega doista, bilo glede ulaska u crkvu bilo glede primanja otajstva tijela Gospodnjega, valja prepustiti njegovu sudu, jer ne treba s naše strane zabranjivati primati onomu koji, postavljen u vatru, ne zna izgarati“. Iz čega je bjelodano da tjelesno onečišćenje čak i budnoga, ako je bez grijeha, ne brani čovjeku primanje Kristova tijela. Mnogo dakle manje priječi noćno onečišćenje onoga koji spava.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da noćno onečišćenje ima samo tjelesnu nečistoću. No druge tjelesne nečistoće, koje su po Zakonu priječile ulazak u svetište, u novome Zakonu ne priječe primanje Kristova tijela, kao što o rodilji, ili ženi s mjesečnicom, ili onoj koja trpi odljev krvi piše blaženi Grgur Augustinu biskupu Engleza. Dakle, čini se da ni noćno onečišćenje ne priječi čovjeka od primanja ovoga sakramenta.

Prigovor 4. Nadalje, laki grijeh ne priječi čovjeka od primanja ovoga sakramenta, ali niti smrtni grijeh poslije pokore. No pretpostavivši da je noćno onečišćenje proizašlo iz nekoga prethodnoga grijeha, bilo prejedanja bilo nečednih misli, ponajčešće je takav grijeh lak, a ako i jest katkad smrtan, može se dogoditi da se ujutro pokaje i ispovjedi svoj grijeh. Dakle, čini se da ga ne bi trebalo priječiti od primanja ovoga sakramenta.

Prigovor 5. Nadalje, ubojstvo je teži grijeh od bludnosti. No ako tko noću usne da je počinio ubojstvo ili krađu, ili bilo koji drugi grijeh, zbog toga se ne priječi od primanja Kristova tijela. Dakle, čini se da mnogo manje usnuta bludnost, s onečišćenjem koje slijedi, priječi primanje ovoga sakramenta.

Naprotiv, u Lev 15 kaže se: „Čovjek iz kojega iziđe sjeme snošaja bit će nečist do večeri“. No nečistima nije otvoren pristup k sakramentima. Dakle, čini se da se zbog noćnoga onečišćenja netko priječi od primanja ovoga sakramenta, koji je najveći sakrament.

Odgovaram: glede noćnoga onečišćenja može se razmatrati dvoje: jedno naime s razloga kojega po nužnosti priječi čovjeka od primanja ovoga sakramenta; drugo pak s razloga kojega ne priječi čovjeka po nužnosti, nego po nekoj prikladnosti. Po nužnosti doduše priječi čovjeka od primanja ovoga sakramenta samo smrtni grijeh. I premda samo noćno onečišćenje, razmatrano po sebi, ne može biti smrtni grijeh, ipak, s obzirom na svoj uzrok, katkad ima pridružen smrtni grijeh. I zato valja razmotriti uzrok noćnoga onečišćenja. Katkad naime potječe iz vanjskoga duhovnog uzroka, to jest od đavolskoga priviđenja, koji, kako je rečeno u prvome dijelu, mogu pobuditi predodžbe, iz čijega priviđenja katkad slijedi onečišćenje. Katkad pak onečišćenje potječe iz unutarnjega duhovnog uzroka, naime iz prethodnih misli. Ponekad pak iz unutarnjega tjelesnog uzroka, bilo iz suviška bilo iz slabosti naravi; ili pak iz suviška jela i pića. A svaki od ova tri uzroka može postojati i bez grijeha, i s lakim ili smrtnim grijehom. I ako je doduše bez grijeha, ili s lakim grijehom, ne priječi po nužnosti primanje ovoga sakramenta, tako naime da čovjek primajući bude krivac tijela i krvi Gospodnje. Ako pak bude sa smrtnim grijehom, priječi po nužnosti. Priviđenje naime zloduha katkad potječe iz prethodnoga nemara u pripravi za pobožnost, što može biti ili smrtni ili laki grijeh. Katkad pak potječe iz same zloće zloduha koji žele spriječiti čovjeka od primanja ovoga sakramenta. Zato se čita u Collationes patrum da je, kada je netko trpio onečišćenje uvijek na blagdane u koje se trebalo pričestiti, starješine, utvrdivši da od njega samoga nije prethodio nikakav uzrok, odredili da zbog toga ne propušta pričest, i tako je prestalo priviđenje zloduha. Slično i prethodne razbludne misli katkad mogu biti posve bez grijeha, na primjer kada je netko zbog čitanja ili rasprave prisiljen o tome razmišljati. I ako je to bez požude i naslade, neće biti nečiste misli, nego poštene, iz kojih ipak može slijediti onečišćenje, kako je bjelodano iz navedenoga Augustinova autoriteta. Katkad su pak prethodne misli s požudom i nasladom i, ako je prisutan pristanak, bit će smrtni grijeh, a ako nije, laki. Slično je i tjelesni uzrok katkad bez grijeha, na primjer kada je iz slabosti naravi, odakle neki i budni bez grijeha trpe istjecanje sjemena; ili pak ako je iz suviška naravi, jer kao što biva da krv bude suvišna bez grijeha, tako i sjeme, koje je suvišak krvi, prema Filozofu. Katkad je pak s grijehom, na primjer kada potječe iz suviška jela ili pića. A to također može biti laki ili smrtni grijeh, premda se češće smrtni grijeh događa oko nečednih misli, zbog lakoće pristanka, nego oko uzimanja jela i pića. Zato Grgur, pišući Augustinu biskupu Engleza, kaže da se valja suzdržati od pričesti kada potječe iz nečednih misli, a ne kada potječe iz suviška jela i pića, ponajpače ako je posrijedi nužda. Tako se dakle iz uzroka onečišćenja može razmotriti priječi li noćno onečišćenje po nužnosti primanje ovoga sakramenta. Po nekoj pak prikladnosti priječi s obzirom na dvoje. Od kojih se jedno uvijek događa, naime neka tjelesna gadost, s kojom, zbog štovanja sakramenta, ne dolikuje pristupati oltaru, odakle oni koji žele dotaknuti nešto sveto peru ruke; osim ako je možda takva nečistoća trajna ili dugotrajna, kao što je guba ili odljev krvi ili štogod takvo. Drugo je pak rasijanost uma, koja slijedi noćno onečišćenje, ponajprije kada se dogodi s nečednom maštom. No ta zapreka koja potječe iz prikladnosti treba se odgoditi zbog neke nužde, na primjer, kako Grgur kaže: „Kada možda ili blagdan zahtijeva, ili sama nužda sili obaviti službu zato što nema drugoga svećenika“.

Odgovor na 1. prigovor: po nužnosti se doduše čovjek ne priječi od primanja ovoga sakramenta osim zbog smrtnoga grijeha, ali po nekoj prikladnosti čovjek se može spriječiti zbog drugih uzroka, kako je rečeno.

Odgovor na 2. prigovor: bračni snošaj, ako je bez grijeha, na primjer ako biva radi rađanja potomstva ili radi vraćanja bračnoga duga, ne priječi primanje sakramenta s drugoga razloga osim kako je rečeno o noćnom onečišćenju koje se događa bez grijeha, naime zbog tjelesne nečistoće i rastresenosti uma. S kojega razloga Jeronim kaže na Mateja: „Ako prinesene kruhove nisu mogli jesti oni koji su se dotaknuli žena, koliko više kruh koji je sišao s neba ne mogu oskvrnjivati i doticati oni koji su malo prije bili u bračnim zagrljajima. Ne zato što osuđujemo brak, nego zato što u ono vrijeme kada imamo jesti meso Jaganjčevo moramo biti slobodni od tjelesnih djela“. No budući da to treba razumjeti po prikladnosti, a ne po nužnosti, Grgur kaže da takvoga „valja prepustiti njegovu sudu. Ako pak ne vlada u djelu ljubav prema rađanju poroda, nego naslada“, kako na istome mjestu dodaje Grgur, tada mu treba zabraniti pristupiti ovomu sakramentu.

Odgovor na 3. prigovor: kako Grgur kaže u spomenutome pismu Augustinu biskupu Engleza, u Starome su se zavjetu neki nazivali onečišćenima slikovito, što narod Novoga zakona razumijeva duhovno. Stoga takve tjelesne nečistoće, ako su trajne ili dugotrajne, ne priječe primanje ovoga spasonosnoga sakramenta kao što su priječile pristup slikovitim sakramentima. Ako pak brzo prolaze, kao nečistoća noćnoga onečišćenja, po nekoj prikladnosti priječi primanje ovoga sakramenta tijekom onoga dana u koji se to dogodi. Zato se i u Pnz 23 kaže: „Ako među vama bude čovjek koji se onečisti noćnim snoviđenjem, neka iziđe iz tabora i neka se ne vraća prije nego što se uvečer opere vodom“.

Odgovor na 4. prigovor: premda se skrušenošću i ispoviješću oduzima krivnja prijestupa, ne oduzima se ipak tjelesna nečistoća i rastresenost uma nastala iz onečišćenja.

Odgovor na 5. prigovor: san o ubojstvu ne unosi tjelesnu nečistoću, niti toliku rastresenost uma kao bludnost, zbog jakosti naslade. Ako pak san o ubojstvu potječe iz uzroka koji je grijeh, ponajpače smrtni, priječi primanje ovoga sakramenta s razloga svoga uzroka.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.