III, q. 80, a. 5
O veličini toga grijeha
Prigovor 1. Čini se da je pristupiti ovomu sakramentu sa sviješću o grijehu najteži od svih grijeha. Apostol naime kaže, 1 Kor 11: „Tko god nedostojno jede kruh ili pije čašu Gospodnju, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje“, a Glosa ondje: „Bit će kažnjen kao da je Krista ubio“. No čini se da je grijeh onih koji su ubili Krista bio najteži. Dakle, i ovaj grijeh, kojim netko sa sviješću o grijehu pristupa Gospodnjemu stolu, čini se najtežim.
Prigovor 2. Nadalje, Jeronim u jednoj poslanici kaže: „Što ti imaš sa ženama, ti koji za oltarom razgovaraš s Gospodinom? Reci, svećeniče, reci, kleriče, kako istim usnama ljubiš Sina Božjega kojima si ljubio bludničinu kćer? O Juda, poljupcem izdaješ Sina Čovječjega!“ I tako se čini da bludnik koji pristupa Kristovu stolu griješi kao što je griješio Juda, čiji je grijeh bio najteži. No mnogi su drugi grijesi teži od grijeha bludnosti, a ponajprije grijeh nevjere. Dakle, grijeh bilo kojega grješnika koji pristupa Kristovu stolu najteži je.
Prigovor 3. Nadalje, duhovna je nečistoća Bogu mrskija od tjelesne. No ako bi tko bacio Kristovo tijelo u blato ili na gnojište, smatralo bi se da je to najteži grijeh. Dakle, teže griješi ako ga prima s grijehom, koji je duhovna nečistoća. Dakle, taj je grijeh najteži.
Naprotiv, na ono u Iv 15: „Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha“, Augustin kaže da to treba razumjeti o grijehu nevjere, kojim se zadržavaju svi grijesi. I tako se čini da ovaj grijeh nije najteži, nego ponajvećma grijeh nevjere.
Odgovaram: kako je rečeno u drugom dijelu, neki se grijeh može nazvati težim od drugoga na dva načina: na jedan način, po sebi; na drugi način, po akcidentu. Po sebi pak prema razlogu svoje vrste, koja se promatra s obzirom na objekt. I prema tomu, koliko je veće ono protiv čega se griješi, toliko je grijeh teži. A budući da je Kristovo božanstvo veće od njegova čovještva, a samo je čovještvo odličnije od sakramenata čovještva, otuda je to što su najteži grijesi oni koji se čine protiv samoga božanstva, kao što je grijeh nevjere i hule. Na drugome su pak mjestu teški grijesi koji se čine protiv Kristova čovještva, odakle se u Mt 12 kaže: „Ako tko rekne riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se, ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni u budućem“. Na trećemu su pak mjestu grijesi koji se čine protiv sakramenata, koji pripadaju Kristovu čovještvu. I poslije toga dolaze drugi grijesi, protiv čistih stvorenja. Po akcidentu pak jedan je grijeh teži od drugoga s obzirom na grješnika, na primjer grijeh koji je iz neznanja ili slabosti lakši je od grijeha koji je iz prezira ili iz sigurnoga znanja; a isti je razlog i kod drugih okolnosti. I prema tomu, taj grijeh u nekih može biti teži, kao u onih koji iz stvarnoga prezira sa sviješću o grijehu pristupaju ovomu sakramentu; u nekih pak manje težak, na primjer u onih koji iz nekoga straha da ne budu zatečeni u grijehu sa sviješću o grijehu pristupaju ovomu sakramentu. Tako je dakle bjelodano da je ovaj grijeh po svojoj vrsti teži od mnogih drugih, ali ipak nije najteži od svih.
Odgovor na 1. prigovor: grijeh onih koji nedostojno primaju ovaj sakrament uspoređuje se s grijehom onih koji su ubili Krista po sličnosti, jer se oba čine protiv Kristova tijela, ali ne po veličini zlodjela. Grijeh naime onih koji su ubili Krista bio je mnogo teži. Prvo doduše zato što je onaj grijeh bio protiv Kristova tijela u njegovu vlastitom obličju, a ovaj je protiv Kristova tijela u sakramentalnom obličju. Drugo, zato što je onaj grijeh proizašao iz namjere nanošenja štete Kristu, što nije slučaj s ovim grijehom.
Odgovor na 2. prigovor: bludnik koji prima Kristovo tijelo uspoređuje se s Judom koji ljubi Krista s obzirom na sličnost zlodjela, jer obojica znakom ljubavi vrijeđaju Krista, ali ne s obzirom na veličinu zlodjela, kao što je i prije rečeno. No ta sličnost ne priliči manje drugim grješnicima nego bludnicima, jer se i po drugim smrtnim grijesima radi protiv Kristove ljubavi, čiji je znak ovaj sakrament; i to toliko više koliko su grijesi teži. Po nečemu pak grijeh bludnosti više čini čovjeka neprikladnim za primanje ovoga sakramenta, ukoliko se naime po tom grijehu duh ponajvećma podlaže tijelu, pa se tako priječi žar ljubavi, koji se traži u ovome sakramentu. Ipak više teži zapreka same ljubavi nego njezina žara. Stoga i grijeh nevjere, koji čovjeka iz temelja odvaja od jedinstva Crkve, jednostavno govoreći, ponajviše čini čovjeka neprikladnim za primanje ovoga sakramenta, koji je sakrament crkvenoga jedinstva, kako je rečeno. Stoga i teže griješi nevjernik primajući ovaj sakrament nego grješnik vjernik; i više prezire Krista ukoliko je pod ovim sakramentom, ponajpače ako ne vjeruje da je Krist uistinu pod ovim sakramentom, jer, koliko je do njega, umanjuje svetost ovoga sakramenta i moć Krista koji djeluje u ovome sakramentu, što znači prezirati sam sakrament u njemu samome. Vjernik pak koji prima sa sviješću o grijehu ne prezire ovaj sakrament u njemu samome, nego s obzirom na uporabu, primajući ga nedostojno. Stoga i Apostol u 1 Kor 11, navodeći razlog ovoga grijeha, kaže: „Ne rasuđujući tijela Gospodnjega“, to jest ne razlikujući ga od druge hrane, što ponajvećma čini onaj koji ne vjeruje da je Krist pod ovim sakramentom.
Odgovor na 3. prigovor: onaj tko bi bacio ovaj sakrament u blato teže bi sagriješio nego onaj tko sa sviješću o smrtnom grijehu pristupa ovomu sakramentu. Prvo doduše zato što bi onaj to učinio s namjerom nanošenja uvrede ovomu sakramentu, što ne namjerava grješnik koji nedostojno prima Kristovo tijelo. Drugo, zato što je čovjek grješnik sposoban primiti milost, odakle je i prikladniji za primanje ovoga sakramenta nego bilo koje drugo nerazumno stvorenje. Stoga bi se ovim sakramentom nadasve neuredno poslužio onaj tko bi ga bacio psima da ga pojedu, ili tko bi ga bacio u blato da se gazi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.