Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 79, a. 8

O zaprekama učinka ovoga sakramenta

Prigovor 1. Čini se da se lakim grijehom ne priječi učinak ovoga sakramenta. Veli naime Augustin povodom onoga u Iv 6, „ako tko bude jeo od njega itd.: kruh nebeski duhovno jedite; nedužnost k oltaru donesite; grijesi, ako i jesu svakodnevni, neka ne budu smrtonosni“. Iz čega je očito da svakodnevni grijesi, koji se nazivaju lakima, ne priječe duhovno blagovanje. No oni koji duhovno blaguju primaju učinak ovoga sakramenta. Dakle, laki grijesi ne priječe učinak ovoga sakramenta.

Prigovor 2. Nadalje, ovaj sakrament nije manje snage negoli krštenje. No učinak krštenja, kako je gore rečeno, priječi samo prijetvornost, k kojoj ne pripadaju laki grijesi, jer, kako se veli u Mudr 1, „sveti duh pouke pobjeći će od prijetvornika“, koji se ipak lakim grijesima ne izgoni. Dakle, niti učinak ovoga sakramenta ne priječe laki grijesi.

Prigovor 3. Nadalje, ništa što se uklanja djelovanjem nekoga uzroka ne može zapriječiti njegov učinak. No laki se grijesi oduzimaju po ovome sakramentu. Dakle, ne priječe njegov učinak.

Naprotiv, Damaščanin veli u IV. knjizi: „oganj one želje koja je u nama, primivši ono zapaljenje koje je iz ugljena, to jest iz ovoga sakramenta, sažeći će naše grijehe i rasvijetliti naša srca, kako bismo se sudioništvom božanskoga ognja raspalili i obožili“. No oganj naše želje ili ljubavi priječi se lakim grijesima, koji priječe žar ljubavi, kako se imalo u drugom dijelu. Dakle, laki grijesi priječe učinak ovoga sakramenta.

Odgovaram: laki se grijesi mogu uzeti na dva načina: na jedan način ukoliko su prošli; na drugi način ukoliko se u činu vrše. Na prvi doista način laki grijesi nipošto ne priječe učinak ovoga sakramenta. Može se naime dogoditi da netko poslije mnogih počinjenih lakih grijeha pobožno pristupi ovomu sakramentu i potpuno postigne učinak ovoga sakramenta. Na drugi pak način laki grijesi ne priječe posvema učinak ovoga sakramenta, nego djelomično. Rečeno je naime da učinak ovoga sakramenta nije samo postizanje habitualne milosti ili ljubavi, nego i stanovita stvarna okrepa duhovne slasti. Koja se doista priječi ako tko pristupi ovomu sakramentu uma rastresena po lakim grijesima. No ne oduzima se povećanje habitualne milosti ili ljubavi.

Odgovor na 1. prigovor: onaj tko s činom lakoga grijeha pristupa ovomu sakramentu, habitualno doista blaguje duhovno, ali ne u činu. I stoga habitualni učinak ovoga sakramenta prima, no ne i stvarni.

Odgovor na 2. prigovor: krštenje se ne određuje tako za stvarni učinak, to jest za žar ljubavi, kao ovaj sakrament. Krštenje je naime duhovno rađanje, po kojemu se stječe prvo savršenstvo, a to je habitus ili oblik; ovaj pak sakrament jest duhovno blagovanje, koje ima stvarnu ugodu.

Odgovor na 3. prigovor: to obrazloženje polazi od prošlih lakih grijeha, koji se po ovome sakramentu oduzimaju.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.