Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 79, a. 7

Koristi li ovaj sakrament drugima osim onima koji ga primaju

Prigovor 1. Čini se da ovaj sakrament ne koristi nikomu doli onomu tko ga prima. Ovaj je naime sakrament istoga roda s drugim sakramentima, kao s njima surazdijeljen. No drugi sakramenti ne koriste osim onima koji ih primaju, kao što učinak krštenja ne prima nitko doli krštenik. Dakle, ni ovaj sakrament ne koristi drugima doli onomu tko ga prima.

Prigovor 2. Nadalje, učinak je ovoga sakramenta postizanje milosti i slave te oproštenje krivnje, u najmanju ruku lake. Ako bi dakle ovaj sakrament imao učinak u drugima a ne u onima koji ga primaju, moglo bi se dogoditi da netko postigne slavu i milost i oproštenje krivnje bez vlastita djelovanja i trpljenja, dok drugi prinosi ili prima ovaj sakrament.

Prigovor 3. Nadalje, kad se uzrok umnoži, umnaža se učinak. Ako dakle ovaj sakrament koristi drugima a ne onima koji ga primaju, slijedilo bi da bi komu više koristilo ako bi primio ovaj sakrament u mnogim hostijama posvećenima u jednoj misi, što običaj Crkve nema: da se naime mnogi pričešćuju za spasenje nekoga pojedinca. Dakle, ne čini se da ovaj sakrament koristi ikomu doli onomu tko ga prima.

Naprotiv, u slavljenju ovoga sakramenta vrši se molitva za mnoge druge. Što bi se uzalud činilo kad ovaj sakrament drugima ne bi koristio. Dakle, ovaj sakrament ne koristi samo onima koji ga primaju.

Odgovaram: kako je prije rečeno, ovaj sakrament nije samo sakrament, nego je također i žrtva. Ukoliko se naime u ovome sakramentu predstavlja Kristova muka, kojom je Krist prinio sebe kao žrtvu Bogu, kako se veli u Ef 5, ima pojam žrtve; ukoliko se pak u ovome sakramentu podjeljuje nevidljivo milost pod vidljivom prilikom, ima pojam sakramenta. Tako dakle ovaj sakrament onima koji ga primaju doista koristi na način sakramenta i na način žrtve, jer se za sve koji ga primaju prinosi; veli se naime u kanonu mise: „svi mi koji ovom pričešću s oltara primimo presveto tijelo i krv tvoga Sina, napunili se svakim nebeskim blagoslovom i milošću“. No drugima, koji ga ne primaju, koristi na način žrtve, ukoliko se za njihovo spasenje prinosi; otkuda se i u kanonu mise veli: „spomeni se, Gospodine, slugu i službenica svojih, za koje ti prinosimo, ili koji ti prinose ovu žrtvu hvale, za sebe i za sve svoje, za otkupljenje svojih duša, za nadu svoga spasenja i zdravlja“. I oba načina Gospodin izražava govoreći, Mt 26: koji će se za vas, naime koji primate, i za mnoge druge, proliti na oproštenje grijeha.

Odgovor na 1. prigovor: ovaj sakrament ispred drugih ima to što je žrtva. I zato nije jednak razlog.

Odgovor na 2. prigovor: kao što Kristova muka koristi doista svima za oproštenje krivnje i postizanje milosti i slave, ali učinak nema osim u onima koji se s Kristovom mukom sjedinjuju po vjeri i ljubavi; tako i ova žrtva, koja je spomenčin Gospodinove muke, nema učinak osim u onima koji se sjedinjuju s ovim sakramentom po vjeri i ljubavi. Otkuda i Augustin veli Ad Renatum: „tko bi prinosio tijelo Kristovo osim za one koji su udovi Kristovi?“ Zbog čega se i u kanonu mise ne moli za one koji su izvan Crkve. Onima pak koristi više ili manje, prema mjeri njihove pobožnosti.

Odgovor na 3. prigovor: primanje pripada pojmu sakramenta, no prinos pripada pojmu žrtve. I stoga iz toga što netko prima tijelo Kristovo, ili također više njih, ne pridolazi drugima nikakva pomoć. Jednako tako niti iz toga što svećenik posvećuje više hostija u jednoj misi ne umnaža se učinak ovoga sakramenta, jer nema doli jedna žrtva; ništa naime snage nema više u mnogim posvećenim hostijama negoli u jednoj, budući da pod svima i pod jednom nije drugo doli čitav Krist. Otkuda niti ako tko u isto vrijeme u jednoj misi primi mnoge posvećene hostije, neće postati dionikom većega učinka sakramenta. U više se pak misa umnaža prinošenje žrtve. I stoga se umnaža učinak žrtve i sakramenta.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.